Kako bi se istinski ostvarilo ono “nikad više”, osim opomena nevinih žrtava, valja nam spomenuti “naše”, “vlastite” zločince i krvnike. Podsjećanje na njihov jezivi i zločinački prilog uništenju i neopisivoj patnji nevinih ljudi mora služiti samo jednom cilju. Mora nas podsjećati na činjenicu da ubojice i krvnici – u pravim okolnostima, jasno – nisu vanzemaljci ni stranci, nego ljudi pokraj i oko nas. Većina ustaških zločinaca iz Šibenika i okolice su ostali uglavnom zaboravljeni i tek oplakivani od katoličke crkve i rodbine kao žrtve komunizma. No ime Vinka Nikolića je prava mjera šibenskog sjećanja i suočavanja sa svojom prošlošću.

Lopudski logor su talijanske fašističke, uz suradnju hrvatskih ustaških vlasti, osnovale u jesen 1942. godine, oskvrnuvši ladanjski, otočki duh Dobrovićevog zdanja hotela «Grand», da zarobe svoje žudioske sugrađanke i sugrađane. Ali i sve one dehumanizirane Židovke i Židove, u roblje dovedene iz drugih krajeva te, o Osovinu zla poduprte i o njoj zavisne, države. Taj logor je danas izbrisan iz kolektivnog pamćenja.