Donosimo drugi nastavak memoara pjesnika, kulturnog radnika i partizana Marina Franičevića, koji su u cjelosti objavljeni 1983. U ovom nastavku, Franičević opisuje svoj ilegalni prelazak iz okupiranog Splita na otok Hvar gdje formira mjesne Narodnoslobodilačke odbore, organizira prosvjetne i kulturno-umjetničke aktivnosti te sudjeluje u tiskanju prve zbirke partizanske poezije u Hrvatskoj.
U pet nastavaka donosimo uzbudljiva i živopisna sjećanja pjesnika, kulturnog radnika i partizana Marina Franičevića (1911.-1990.). Franičević u tančine i znalačkim pripovjedačkim tehnikama opisuje svoj ratni put od okupacije Splita, preko kulturno-prosvjetnog partijskog rada na Hvaru, Braču i ostalim dalmatinskom otocima, do sudjelovanja na ZAVNOH-u te života i rada u izbjegličkom logoru El Shatt u Egiptu. Opisuje susrete i suradnju s brojnim istaknutim imenima iz kulture, poput Jure Kaštelana, Šime Vučetića, Ive Tijardovića, Vladimira Nazora, Vanje Radauša i drugih.
Prije nekoliko dana javnost je informirana da je Vlada RH iz državnog proračuna izdvojila 125.000 kuna za projekt izgradnje "Spomenika žrtvama komunizma – Kanada, zemlja utočišta" u Ottawi kako bi poslali "jasan pokazatelj stava vlade prema negativnom nasljeđu svih totalitarnih režima".
A kako se to točno država skrbi o „negativnom nasljeđu svih totalitarnih režima”? O tome dovoljno govori činjenica da u obnovu spomenike posvećenih žrtvama fašizma i ustaškom teroru na teritoriju Hrvatske, koji su uništeni ili devastirani u posljednjih 28 godina, ova – kao uostalom ni sve prethodne vlade RH – nisu uložile ni kune iz državnog proračuna.