Nije baš neka vijest pisati o tome da osuđeni prevarant i lažov, kojeg smo već nekoliko puta uhvatiti u laži opet laže. No Roman Leljak laži producira na tvorničkoj traci, a ustaška promičbena mašinerija samo čeka neku njegovu novu prevaru da je proširi preko Hrvatskog tjednika, Maxportala, Naroda, Kamenjara i ostalog smeća kojim truju narod.
Prije godinu dana smo pisali o njegovoj laži da je "na području Slovenije nakon rata pobijeno barem 140.000 Hrvata", koja je lagano pobijena s obzriom da mu je referenca koju navodi izmišljena, a i brojke nemaju realno uporište u demografskim gubicima, kao ni u snazi HOS-a u svibnju 1945. No kako komentirati njegovu najnoviju laž produciranu za potrebe prodaje najnovije knjige falsifikata u kojoj je tu brojku napuhao na "444.426 zarobljenih vojnika i civila na području Slovenije od kojih je samo 10% ostalo zarobljeno", te još dodao da su "od 9 do 15 svibnja likvidirano 92 507 Hrvata"? U godinu dana je svoje prenapuhane procjene povećao za još 350.000 ubijenih Hrvata, samo u poraću. Očito dobro poznaje svoju publiku uvijek gladnu krvi, pa im to i nudi.
Ponovit ćemo još jednom podatke o demografskim gubicima govore da je 192.000 broj ukupno stradalih Hrvata tijekom cijelog rata i poraća, od čega poginuli partizani Hrvati čine 40.000 stradalih, 12.000 Hrvati u fašističkim logorima, 40.000 civila žrtava rata, a 50.000 Hrvati u OS NDH koji su ginuli i na istočnoj fronti.
Ti podaci bitni su i zbog drugog članka iz Hrvatskog tjednika čiji naslov glasi "Roman Leljak: Broj poginulih partizana u Hrvatskoj je 16.164, a ne 70.000 kako već 70 godina lažu". Mi bi rado voljeli da je u pravu, no nažalost Roman Leljak opet laže. Iako sam napominje da koristi nepotpune i uništene arhive, na kraju opet koristi zbroj svih tih nepotpunih podataka da bi mogao donositi svoje trovačke zaključke.
Leljak svoje ocjene donosi na temelju "Pregleda izvedenih akcija i operacija jedinica Glavnog Štaba Hrvatske". Za 1941. navodi da je sve zagubljeno ili uništeno, za 1942. da je pokriveno 80% akcija. U Pregledniku se dalje navodi kako su saveznički avioni, ne znajući da je partizanska kolona, zapalili operativnu arhivu bivšega Glavnog Štaba Hrvatske prilikom premještanju iz Topuskoga za Zadar, a zbog čega je izgubljeno jako puno operativne građe, naročito za 1941, 1942. i 1943. godinu, koja se nalazila kod Glavnog Štaba Hrvatske. U dokumentima se naglašava kako je kod mnogih Vojno-pozadinskih vlasti, operativnih jedinica, arhiva bila zakopana, pa je uništena ili pala u ruke neprijateljima, ili je morala biti zapaljena da je se neprijatelji ne dokopaju.
Steljanje 24 partizana Prvog splitskog partizanskog odreda 26. kolovoza 1941.
Izvor: Ratna kronika Splita
Sve to nabrojano nije mu bilo dovoljno da procjeni da se ne može raditi o izvoru koji bi se mogao koristi za konačni zbroj poginulih boraca NOB-a i donosit zaključke na temelju toga. Kao pokazatelj koliko su ti podaci netočni najbolje govori podatak da za 1941. godinu Leljak uzima podatak od 7 poginulih partizana. Nažalost dovoljno je pogledati fotografije streljanja 24 pripadnika splitskog partizanskog odreda da shvatimo da ih je nekoliko puta više poginulo samo u jednom danu 1941. Za "1943. stoji kako je poginulo 3848 partizana", a toliko ih je nažalost poginulo iz Dalmacije, Banije i Korduna samo na Sutjesci. Kada se zbroje svi ti krnji podaci Leljak dolazi do brojke iz naslova - 16.164 poginula partizana. Naravno ta brojka nema nikakve veze s ničim s obzirom da poimenični popis poginulih partizana samo na području Dalmacije prelazi taj broj i iznosi 19.107.
No Leljak tu ne staje s lažnim brojkama. Iznosi podatak o 15.000 poginula branitelja iz posljednjeg rata, što je također strašno prenapuhano. Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata donosi brojku od 8257 stradala branitelja i 428 nestala branitelja. Zatim tu lažnu brojku bez ikakva razloga uspoređuje s 13.722 partizanske mirovine, iako se jasno da ona ne predstavlja broj živih boraca jer preko 11.000 tih mirovina su obiteljske mirovine koje su nasljedili njihovi partneri.
Podsjetimo se još da je Roman Ljeljak godinama bio na turneji diljem Hrvatske u organizaciji Katoličke crkve gdje je promovirao svoj film i knjigu o Hudoj jami te tvrdio da se u njoj nalazi još barem 2.300 stradalih fašista, tj. ukupno preko 3.100. Nakon što je u ljeto 2016. izvađeno 647 leševa, ispostavilo se da ih nema više, pa je rudarsko okno zatvoreno 25. 10. 2017. Ministrstvo za delo, družino, socialne zadeve in enake možnosti predstavilo je konačne rezultate istraživanja: iskopano je 1416 kostura, među stradalima je bila 21 žena, vjerojatno članice Ženske ustaške loze, a ne ogroman broj žena kako je tvrdio Roman Leljak. Među njima nema nijedne maloljetne osobe, što znači da tvrdnje Srđana Cvetkovića o 334 dječja kostura u Hudoj jami i tvrdnje Romana Leljaka o ubijanju djece u Hudoj jami nemaju veze s istinom.
Na kraju možemo samo zaljučiti da se mnoštvo Ljeljakovih obožavatelja drži slogana: "Što je više Leljakovih laži, on nam je sve miliji i draži."
