Kome treba Goranovo proljeće? Kome treba poezija? Smetaju li kome ime i biografija velikog Ivana Gorana Kovačića? Je li problem u neovisnim, rotirajućim žirijima kojima se ne da manipulirati? Koji je to „faktor utjecaja“ koji opravdava interes Ministarstva za neki pjesnički festival, kako se to mjeri? Jesu li to minute u Dnevniku, broj posjetitelja, tržišni prestiž, lajkovi na Facebooku ili nešto drugo? Postoji li, na kraju, u Hrvatskoj bar približno utjecajna i „profesionalnija“ pjesnička manifestacija? Ove godine Goranovo proljeće održano je po 54. put. Manifestacija iza sebe ima ogroman simbolički kapital, kako na domaćem tako i međunarodnom planu, ali trenutni vlastodršci očito ne misle da je on vrijedan primjerene javne potpore. Isto se obezvrjeđivanje, čini se, odnosi i na cjelokupno hrvatsko pjesništvo i njegovo bogato nasljeđe. Goranovo je opstalo do danas. A dat ćemo sve od sebe, posve volonterski i s pjesništvom kao jedinim interesom, da opstane i dalje, kako izgleda – unatoč kulturnoj politici, a ne zahvaljujući njoj.

"Ono što se dogodilo sa šibenskim festivalom FALIŠ, dakle njegova likvidacija od strane Ministarstva kulture, posljedica je konačne uspostave ustaškog režima u Hrvatskoj. Kada kažem ustaštvo, onda mislim na bitnu razliku između onoga što je takozvano historijsko ustaštvo – to je ono što se dogodilo između 1941. i 1945. – i nečega što ja zovem strukturalno, suvremeno ustaštvo"