Vuk Drašković došao je u Zagreb promovirati knjigu o kralju Aleksandru, o kojem priča s neskrivenom fascinacijom, i predstaviti tešku dramu monarhističke države koja se borila za "integralno jugoslavenstvo" i protiv "terorističkih" komunista. Iako je Draškovićeva rekonstrukcija o kralju Aleksandru i monarhiji tek plod njegove razuzdane fantazije koja sa historijskom stvarnošču nema nikakve veze, on ih svejedno nudi kao istinu
Mladi partizan, pjesnik Jure Kaštelan, ispjevao je 1942. pjesmu o vjekovnoj težnji Poljičana za slobodom, koja produbljuje prkos prema tuđinu i poziva u partizanske redove. Pjesma je prešla granice mosorskog područja. Dalmatinske brigade prenijele su je u Bosnu i Crnu Goru, pjevala se na Neretvi i Sutjesci i u svim partizanskim jedinicama širom naše zemlje.
Knjiga "Staljinovi ubojice, Tito i Krleža", sudeći po imenu, naizgled potvrđuje pravilo tržišta prema kojem je bitno da je naslov knjige zanimljiviji od same knjige. Međutim, ovde to stvarno nije slučaj. Autor, novinar Boris Rašeta, na 250 uzbudljivih strana pokušava da rekonstruiše biografije Jugoslovena koji su bili obaveštajci u službi Sovjetskog Saveza - Mustafe Golubića, Pavla Bastajića i Ivana Srebrenjaka. Oni su "Staljinovi ubojice", a njihov odnos sa Titom i Krležom je predmet knjige. Problem knjige nije prvenstveno u biografijama ovih pojedinaca, nego u senzacionalističkom, na momente faktografski netačnom, i potpuno ideološkom prikazivanju istorije.