Oj Mosore, Mosore,
Sve se diže u gore.
Skupljaju se sa svih strana,
Čete partizana.
O mladosti, mladosti,
Stegni puške na kosti.
Za slobodu svoga roda,
Istjeraj izroda.
Oj Mosore, Mosore,
Naša sela sva gore.
Fašistička zvjerad kolje,
Sve što ostalo je.
Partizani, drugovi,
Puni su vas lugovi.
Vaša puška mirna nije,
Sve krvnike bije.
Oj Mosore, Mosore,
Skoro ćemo na more.
Skoro ćemo svom narodu,
Donijeti slobodu.
Mladi partizan, pjesnik Jure Kaštelan, ispjevao je 1942. pjesmu o vjekovnoj težnji Poljičana za slobodom, koja produbljuje prkos prema tuđinu i poziva u partizanske redove. Pjesma je prešla granice mosorskog područja. Dalmatinske brigade prenijele su je u Bosnu i Crnu Goru, pjevala se na Neretvi i Sutjesci i u svim partizanskim jedinicama širom naše zemlje.
O nastanku pjesme Jure Kaštelan je rekao:
Godine 1942. u odredu, na Mosoru, uz proslavu Dana Oktobarske revolucije, trebao sam za zidne novine napisati neku borbenu pjesmu za koju se osjećala potreba. Tada su se najčešće pjevale predratne revolucionarne pjesme. Ali sada se tražilo da napišem pjesmu koja bi se lako pjevala i uzimala obilježja odreda i kraja… i napisao sam stihove »Oj, Mosore, Mosore«. Kad je pjesmu pročitao prvoborac Ivo Šperac počeo ju je pjevati a zatim i borci Mosorskog odreda
Od prvih dana okupacije Dalmacije i početka oružanog ustanka na terenu srednje Dalmacije, PK KPH za Dalmaciju je imao u vidu Mosor na kojem se i prije rata, kroz razne forme, ispoljavala samoinicijativa komunista u radu s masama. U prvom redu kroz kolektivne izlete i planinarska društva, komunisti su kroz razgovore, predavanja i slično pripremali ljude na sudbonosne dane. Tada je u planu PK KPH za Dalmaciju Mosor bio predviđen kao jedno od prvih partizanskih uporišta.
U ratnoj 1942. godini, kada se partizanske jedinice uspješno bore protiv okupatora i domaćih izdajnika, kada pojedina sela na planini Mosor postaju masovne grobnice kao posljedice zločina okupatora i domaćih izdajnika, tada partizanski borac i pjesnik Jure Kaštelan (rođen u Zakučcu kod Omiša, na padinama Mosora), na prijedlog svog ratnog druga Ive Sperca, piše popularnu ratnu pjesmu »Oj Mosore«. U sadržaju pjesme izražena je vjekovna težnja naroda toga kraja za slobodom. Prkos Poljičana prema osvajačima urezao se u srca žitelja i prenosi se od koljena na koljeno. U svemu tome bila je primarna ljubav prema
rodnoj grudi, nepodnošenje bilo čije okupacije i težnja za slobodom, što je posebno došlo do izražaja u toku NOB-a kada je planina Mosor postala neuništivo žarište narodnog ustanka i slobodarskih težnji sve do konačnog oslobođenja. Tako je to i opjevano u pjesmi Jure Kaštelana »Oj Mosore«. Pjevana je ne samo na području Mosora i Dalmacije, već i u svim partizanskim jedinicama širom naše zemlje. Pjesma je u toku NOB-a potsticala, hrabrila, s njom se odlazilo u borbu, jurišalo na neprijatelja, čula se na maršu i u svim ostalim ratnim prilikama.
Izvor: Ratna kronika Splita
