Drugarice i drugovi iz Antifa Šibenika su nedavno zaprimili dojavu od gostiju u Vodicama o mučnom stanju spomeničke baštine iz Narodnooslobodičke borbe u zaleđu Vodica. Gosti su im poslali fotografije niza potpuno devastiranih spomenika na području brda Okit, točnije na lokalitetu Kozara. Uz to su nekadašnji spomenici išarani prepoznatljivim grafitima koji slave ustaške križarske teroriste i fašističku tvorevinu tzv. NDH. Identičan rukopis i identične simbole smo već vidjeli na nizu uništenih spomen ploča diljem Dalmacije, u Bukovici, Cetinskoj krajini i Vrilu Zrmanje.
U prkos fašistčkim vandalima upoznat ćemo vas s revolucionarnom prošlošću, bitkama i događajima koje su obilježvavali ovi srušeni spomenici NOB-a.
VODIČKA KOZARA
Stanje spomenika prije dvije godine i danas
Spomenik na kome je nekoć stajala spomen ploča i buktinja devastiran je još početkom 90-tih. Prije dvije godine na nekadašnjem spomeniku se mogla vidjeti reklama za festival, križ te antifašistički grafiti. A danas je urešen ustaškim grafitima: ušatim U s križem, endehazijom i "Bogom i Hrvatima".
Nekoć se spomenik ovako izgledalo i na njemu je stajao ovaj natipis:
NA OVOM MJESTU IZMEĐU PRVOG I DRUGOG SVJETSKOG RATA KOMUNISTI VODICA SKUPLJAHU SE DONOSEĆI ODLUKE ZA REVOLUCIONARNU AKCIJU
U NARODNOOSLOBODILACKOM RATU 1941 — 1944 OVDJE NA KOZARI SASTAJAHU SE BORCI I RUKOVODIOCI SA PODRUČJA ČITAVE SJEVERNE DALMACIJE I LIKE OVJEKOVJEČIVŠI OVAJ BRANIK SLOBODE I REVOLUCIJE SVOJIM ODLUKAMA I AKCIJAMA BESPRIMJERNIM JUNAŠTVOM KRVLJU SVOJIH NAJBOLJIH DRUGOVA SVOJOM POBJEDOM
O 20-GODISNJICI USTANKA NARODA JUGOSLAVIJE NA VJEČNU USPOMENU BUDUĆIM POKOLJENJIMA 27. SRPNJA 1961 NAROD VODICA POSTAVI
Stanje spomenika 80tih godina
U knjizi "Spomenici revolucije kotara Šibenik" pronalazimo opširniju priču o važnosti ovog spomenika:
Nadomak Vodica, zapravo pet kilometara sjeverozapadno od njih, nalazi se predio Kozara nad kojim dominira kota Okitac, a nešto dalje, k sjeverozapadu, pruža se brdo Rakitnica koje se geografski nadovezuje na Sopalj.
Ovaj predio, uključujući tu i Petrove (Knjačićine) stanove, bio je značajan za NOB i revolucionarni pokret ovoga kraja onako kako je to opisano u tekstu što je utisnut u spomenik.
Još u predratnoj Jugoslaviji, u vrijeme ilegalnog rada, komunisti Vodica otkrili su ovaj kraj u ljutom kršu, kao vrlo pogodan za sastajalište — mjesto dogovora za rad i akcije, I što je sasvim razumljivo, u ustaničkim danima 1941. i tokom NOB-a. Kozara je bila partizanski punkt na kojem se moglo sklanjati i sakupljali oružje, raditi, mobilizirati ljudstvo i obavljati niz drugih poslova značajnih za borbu i organizaciju NOP-a i narodne vlasti.
Tu su se smjestili i boravili prvih 15 ilegalaca iz Vodica koji su u srpnju 1941. napustili mjesto. Odavde su išle i prve grupe dobrovoljaca 1941. Većina od 750 boraca NOR-a iz Vodica preko ovog punkta odlazi u jedinice NOV i POJ.
Podaci govore da se na Kozari 11. lipnja 1942. odlučilo o formiranju Primorske partizanske čete. Na ovom punktu je boravio i radio Općinski i Sektorski komitet KPH Vodice i druga rukovodstva.
Tu na Kozari, kažu kroničari, sastajali su se i okupljali partijsko-politički radnici, ilegalci i borci ne samo iz Vodica već i iz Tribunja, Tisna, Betine, Murtera, Jezera, Pirovca, Prvića, Biograda, Iža, Preka itd. Samo jednom prilikom (3. rujna 1942) iz Iža je na ovaj punkt pristiglo oko 250 dobrovoljaca koji su tu bili djelomično opremljeni raspoloživim naoružanjem i opremom te upućeni preko Bukovice u jedinice NOV i POJ. Ovdje je bilo prihvaćeno i odavde opremljeno u zbjeg preko 4000 osoba.
Kozara je sa svojim punktom predstavljala od prvih dana ustanka čvrstu sponu s punktovima okolnih mjesta i posebno s Okružnim komitetom KPH za Šibenik, zatim s Bukovicom, odnosno sjevernom Dalmacijom i južnom Likom. Te veze uspostavljene 1941. i 1942. išle su pravcima: Gaćelezi —Cista—Cicvare—Medare—Ostravica—Gošići—Lcžajići—Zcčcvo i Guduća— Zdrapanj—Vaćani—Kakanj—Varivode—Laškovica do kistanjskih zaselaka Lalići i Mažibrade.
Neprijatelj je često pokušavao iznenadnim i organiziranim naletima da upadne u ovo »vodičko partizansko gnijezdo«, ali nikad nije uspijevao da postigne neka veća iznenađenja.
SPOMENIK TRIBUNJSKO-VODIČKOM PARTIZANSKOM ODREDU
Nedaleko od spomenika na punktu Kozara 1981. godine podignuta je i spomen ploča Tribunjsko-vodičkom partizanskom odredu koji je s tog mjesta krenuo u studenom 1941. u "ustaničku Liku da se bori protiv okupatora i domaćih izdajnika za slobodu, bolji i sretniji život svoga naroda". Spomenik je srušen 90tih, i obnovljen od strane "SABA" Vodice 2005. godine. Do prije dvije godine je spomen ploča bila cijela izudarana, no relativno još čitljiva. Danas spomen-ploča stoji na zemlji izrazbijana na stotine komadića, a postolje je išarano fašističkim gadarijama.
Stanje spomenika prije dvije godine i danas
Na istom lokalitetu se nalazi i moguća kosturnica, o kojoj nismo uspjeli pronaći dodatne informacije, a koja stoji otvorena, puna smeća i išarana još većim smećem.
SPOMENIK AKCIJI PRIMORSKE ČETE NA KOVČI
16. VELJAČE 1943. NA OVOM MJESTU PRIMORSKA ČETA U DVOSATNOJ BORBI UNIŠTI BLINDIRANU KOLONU TALIJANSKOG ZAVOJEVAČA SA RUKOVODSTVOM ŠTABA I JEDNOG PUKA NJEGOVE PRVE BRZE DIVIZIJE
SRPNJA 1953 . SAVEZ BORACA NARODNOOSLOBODILACKOG RATA KOTARA ŠIBENIK POSTAVI NA TRAJNU USPOMENU
Stanje spomenika 1980. godine
I ovaj spomenik koji je trebao podsjećati na prve uspješne akcije protive višestruko nadmoćnijeg fašističkog okupatora je uništen i sad ovako izgleda:
.jpg)
U knjizi "Spomenici revolucije kotara Šibenik" pronalazimo opširniju priču o ovoj uspješnoj akciji vodičkih partizana protiv fašističkog okupatora:
Dana 16. veljače 1943. u predjelu Sabine, svega 4km nedaleko od Vodica, logorovale su dvije partizanske čete: Primorska i Prominsko-bukovička. Iz Vodica u pravcu Čiste Male istog dana oko 10 sati krenula je jedna manja neprijateljska motorizirana kolona. Kako je ova kolona projurila za Čistu Malu brže nego se mogla izvesti organizirana akcija, to je odlučeno da se ona dočeka i napadne pri povratku u Vodice. Odlučeno je da Primorska četa organizira zasjedu pored same ceste u jednom bademiku u predjelu Rakitnice, svega nekoliko stotina metara od raskršća u predjelu Kovče, a da Prominsko-bukovička četa zaposjedne brdo u predjelu Sabina sa zadatkom osiguranja iz pravca Vodica. Bilo je rano poslije podne, negdje oko 15 sati. Na četu neprijateljske kolone nalazio se jedan laki tenk. Iza njih kretala su se tri kamiona natovarena vojnicima i jedna luksuzna limuzina a na kraju kolone blindirano vozilo. Čim je neprijateljska kolona naišla, pošto je bio propušten tenk, na kamione i luksuzno vozilo bila je otvorena koncentrična vatra iz svih raspoloživih oružja. Razvila se obostrana borba jer se neprijatelj snašao, najprije vojnici u kamionima: odmah su poskakali iz vozila, zauzeli zaklone i organizirali obranu.
Situacija se još više iskomplicirala u trenutku kada su blindirana kola sa začelja kolone uspjela probiti blokadu koju su organizirali borci Prominsko-bukovičke čete i povezali se s četom konjanika koji su se već uputili u pomoć ugroženoj koloni. Brza intervencija talijanskih konjanika iz Vodica i njihovo kontinuirano napredovanje prema predjelu Sabina, prisilili su Prominsko-bukovičku četu da napusti svoje položaje, što je utjecalo na djelovanje Primorske čete koja se našla ugrožena te odstupila u pravcu zapada.
U ovoj borbi Primorska četa nije imala gubitaka. Neprijatelju je još jednom zadan udarac: imao je 15 poginulih među kojima i tri značajne vojne ličnosti — pukovnik Da Zara, komandant puka lake konjice "Alessandria", major Salustri, načelnik štaba brze divizije "Eugenio Savoia" i poručnik Gentile, komandant jedne antikomunističke bande.
Zbog ovog poraza i gubitka istaknutih vojnih starješina, kotarski komesar Šibenika, general Armande, postavio je Prefekturi u Zadru zahtjev da se sravne sa zemljom Vodice, Zaton i Srima kao komunistička žarišta i centri njihova okupljanja.
Zahtjev nije prihvaćen.
Narodnooslobodilački pokret bio je isuviše jak da bi se mogao tako jednostranom akcijom osujetiti.
