Dan antifašističke borbe, službeni hrvatski državni praznik od 1991. godine, svake se godine 22. lipnja obilježava se kod spomenika Prvom partizanskom odredu u šumi Brezovica kraj Siska. Tim se praznikom ne bilježava, kao nekada u socijalizmu, prvi masovni oružani ustanak - koji se dogodio 27. srpnja 1941. u Srbu - već Događaj u metaforičkom smislu.
Događaj je to s velikim D, trenutak organizacije antifašističkog pokreta te odluka svrstavanja hrvatskih antifašista i komunista na stranu Sovjetskog saveza koji je istog dana napadnut od strane Sila osovine.
Naravno da je službeno obilježavanje ovog datuma trn u oku notornim revizionistima i ekstremnim desničarima koji bezočno prosipaju laži kako se 22. lipnja nije dogodilo - ništa.
Taj i takav Događaj obilježen je još 1959. godine jednostavnim spomenikom s petokrakom zvijezdom, smještenom uz deblo starog brijesta, koje je označavalo autentičnu lokaciju tajnog susreta članova Okružnog komiteta KPH za Sisak. Budući da je drvo vremenom propalo, na njegovu mjestu podignut je 22. lipnja 1981. godine novi spomen-kompleks, djelo sisačkog kipara Želimira Janeša, čiji je središnji element osmišljen kao monumentalna betonska reminiscencija na autentično stablo.
.jpg)
Monumentalni spomenički kompleks u šumi Brezovica kraj Siska, izvorno je bio sačinjen od sljedećih elemenata:
- centralnog betonskog spomenika
- stećka s imenima strijeljanih komunista i skojevaca
- "Štapskog stola" s likovnim prikazom formiranja i kretanja Prvog partizanskog odreda
Kako se navodi u knjizi "Spomenici revolucionarnog radničkog pokreta, NOB-a i socijalističke revolucije na području općine Sisak" autora Ivice Šustića (Muzej Sisak, 1982.), centralni monumentalni spomenik predstavlja likovno viđenje "torza oronulog, debelog bresta" koji simbolizira veličinu, snagu, ustrajnost, a koji je izvorno služio kao orijentir za snalaženje prvih partizana u šumi Brezovica. Spomenik, izgrađen na korijeništu povijesnog brijesta, ujedinjen je sa živućim hrastom sačuvanim sjeverno od spomenika. Deset povezanih lamela u konstrukciji spomenika simbolizira deset narodnih heroja iz Odreda; od korijeništa cijelom svojom visinom tvore raster-šupljinu, "memorijalni prostor s dojmom šumskog ugođaja svjetla i sjene".
Kipar Želimir Janeš rad na ovom spomeniku opisao je sljedećim riječima:
"Da, upravo to deblo, taj prastari brijest koji su stoljećima bile i konačno skršile nepogode, usjekao se meni, kao rođenom Sisčaninu, a i narodu ovog kraja - u srce i dušu. Za sve nas brijest je bio i ostao ne samo simbol snage prirode, već i simbol slobode, bez koje narod ovog kraja nije ni mogao zamisliti život. Bilo je to orijaško stablo; nad kojim su uvijek šestarili jastrebovi i sokoli, njegova je vrsika visoko nadrastala brezovačku šumu. Bio je pouzdan orijentir i putokaz. Moj prvi susret s legendarnim brijestom i nikada otkrivenom partizanskom javkom - datira iz 1967. godine. Te je godine stablo još bilo u punoj snazi, zeleno i močno, golemog i teškog, kvrgavog debla. Ostavljalo je duboki utisak neuništive snage i neke praiskonske, antejske vezanosti uz zemlju."
U središnji memorijalni prostor prema autorovoj su ideji bili ugrađeni:
- skulpturalni prikaz "Partizanski pozdrav"
- revolucionarna poruka pjesnika Jure Kaštelana "Iz istine naroda dolazimo, za istinu naroda živimo"
- detalj debelog brijesta
.jpg)
U skulpturalnom prikazu "Partizanski pozdrav" brončana šaka komandanta Odreda Vladimira Janića - Cape upućivala je antifašistički pozdrav prema većoj apsidi s jedanaest brončanih šaka na kojima je bilo ispisano sedamdeset i šest imena boraca koji antifašistički otpozdravljaju svom komandantu. Zvjezdice uz ispisana imena boraca označavale su članove Okružnog komiteta KPH za Sisak.
Spomenik je teško oštećen početkom devedesetih, a vremenom su ukradeni i svi brončani elementi, uključujući slova. Ostala je tek betonska ljuštura prorešetana metcima, bez jasnog značenja i ideje čemu je spomenik izvorno bio posvećen. Praznina itekako odgovara revizionistima kako bi je lakše "punili" lažima i obmanama. No odgovara ona i advokatima "šupljeg antifašizma": izostanak revolucionarne simbolike, poput pesnica, petrokrakih zvijezdi i imena boraca, nimalo ne smeta političkoj eliti svih fela, koja se 22. lipnja redovito postojava i naslikava pored osakaćenog, pokradenog i obezvrijeđenog spomenika.
Ima li bolje ilustracije odnosa službene politike prema antifašizmu u ovoj zemlji?
