Slovenski vrhovni sud je prošli tjedan donio odluku da je proces koji su u jesen 1943. godine u Kočevju organizirali slovenski partizani kako bi sudili zarobljenim pripadnicima belogardejca i pripadnika tzv. plave garde ("slovenskih četnika") bio legitiman i zakonit.
Prilikom kapitualcije Italije, NOV Slovenije je uz pomoć naroda organiziranog u Oslobodilnu frontu i Narodnu zaštitu razoružala talijanske divizije u Sloveniji. Oko 2000 prisilno mobiliziranih belogardejaca su pristupili NOB-u, a dio se povukao u utvrde kako bi sačekao njemačke saveznike. Nakon osvajanja utvrda pripadnika kolaboracionistički postrojbi, belogardejaca i plave garde, u Turjaku i Grčaricama, partizani su zarobili 1200 pripadnika kvisliških postrojbi, nakon što ih je 414 poginulo samo u bitci za Turjak. Prebacili su ih u Kočevje, gdje je zasjedao "Kočevski zbor odposlancev slovenskega naroda" iz kojeg je kasnije nastala vlada federalne Slovenije. Pravnici su organizirali tzv. Kočevski proces, prvi sudski proces protiv ratnih zločinaca u Europi. Zarobljene vođe Bele garde su 9. listopada 1943. izvedene pred Vojni sud u Kočevju i 11. listopada su osuđeni kao narodni izdajnici i ratni zločinci. Od dvadesetak suđenih za zločin izdaje naroda njih 16 osuđeno na smrt i strijeljano, među njima i dva svećenika koji su u neprijateljskim postrojbama djelovali kao vojni vikari.
Zahtjev za zaštitu zakonitosti Vrhovnom sudu podnijela je prije više godina Vida Svetek, kćerka jednog od osuđenih i steljanih vođa Bele garde kojeg se navodi pod inicijalima V.H., navodeći da je kočevski partizanski vojni sud kršio načelo poštenog suđenja, te da presudu treba revidirati odnosno poništiti. Pravnici koji su njezin zahtjev podržali, tvrdili su da se radilo o montiranom procesu, da vojni sudovi smiju suditi samo vojnicima vlastite vojske, da se u presudi staroj 74 godine vijeće suda nije pozivalo ni na jedan zakon, te da su 1943. godine na području Slovenije još uvijek u kontinuitetu važili zakoni kraljevine Jugoslavije.
Kao što se jasno iz presude, V.H. se već tijekom rata našao pred sudom radi optužbe o narodnoj izdaji. optužba je glasila da je V. H. jednu godinu bio naoružan pripadnik bele garde i kao takav za vrijeme talijanske blokade u Bizoviku na periferiji Ljubljane prokazivao pripadnike OF te time prouzročio internaciju 20 Bizovičana i smrt četvorice Bizovičana i jednog Hrušičana. U optužbi je također stajalo da je jednom drugom prilikom u belogardijsku bazu doveo roditelje i sestru partizana te ih tijekom bitke postavio na vrata baze da bi na taj način partizanov otac i sestra bili ubijeni.
Dio presude vojnog suda NOV i PO Slovenije iz 11.10.1943 koju cijelu možete na ovom linku
Slovenski Vrhovni sud naveo je u obrazloženju odbijanja zahtjeva za zaštitu zakonitosti da u spomenutom suđenju nije bilo kršenja procesnog i materijalnog prava, da je partizanski izvanredni vojni sud sastavom i načinom djelovanja postupao u skladu s radom takvih sudova u vrijeme ratnog stanja, te da se nije radilo o improviziranom sudištu bez pravila iako, kako je navedeno u obrazloženju, to nije bilo suđenje po pravilima koja danas važe. To je zato što „u vrijeme mira prevladava zaštita individualnih prava, a u vrijeme rata su primarni opći interes i osiguranje obrane”, pojednostavljivanje postupaka je pravilo kod svih država u ratnom stanju.
S ocjenom vrhovnog suda kao pravilnom složio se ugledni umirovljeni stručnjak za ustavno pravo profesor dr. Ljubo Bavcon, nekoć i sam partizan, piše ljubljanski "Dnevnik", ali presudu partizanskog suda legitimnom smatraju i dosta mlađi povjesničar Božo Repe, te nekadašnji ustavni sudac Ciril Ribičič.
"Radi se o jedinstvenom slučaju u kojemu je u Sloveniji vrhovni sud priznao zakonitost i legitimnost suđenja u vrijeme Drugog svjetskog rata", kazao je dr. Ljubo Bavcon koji je za vrijeme tog rata bio u partizanima. "Mislim da je stajalište vrhovnog suda pravilno, o suđenju u Kočevju je u to vrijeme pisao i saveznički tisak a i predstavnici saveznika kazali su da se suđenje u Kočevju odvijalo po pravilima", dodao je Bavcon.
Kako je nastala Bela garda
Ljubljanski biskup Grigorij Rožman održavao je svestarnu suradnju s talijanskim okupatorima. Katolička akcija (KA) pod Rožmanovim vodstvom počinje 1941. propagandnu borbu protiv Oslobodilne fronte. Do kraja 1941. za borbu protiv NOB organiziraju se i druge reakcionarne grupe. Ostaci klerikalne stranke, uglavnom članovi KA, formiraju Slovensku legiju, dio bivših članova KA i ekstremnih nacionalista Slovensko narodno gibanje, ostatak liberala Sokolsku legiju, predratni klerikali i liberalni disidenti Pobratim ili Narodnu legiju, a od prije rata se očuvao klerofašistički akademski klub Straža. Te grupe slovenski narod je nazvao Bela garda prema ruskoj carskoj Bijeloj gardi koja se u Oktobarskoj revoluciji borila protiv Crvene armije s obzriom da su primarno borili protiv pripadnika narodnooslobodilačkog pokreta.
Grahovska postrojba belogardejaca
izvor: Wikipedija
Major Karl Novak, od rujna 1941. povjerenik Draže Mihajlovića, a od početka 1942. komandant Slovenije, uz pomoć biskupa Rožmana, politički je povezao belogardističke grupe u Slovensku zvezu (Slovenački savez) i vojnički ih potčinio svojoj komandi. U proljeće 1942. organizirao je od svih tih grupa mali četnički odred koji je prozvan plava garda. 10. travnja 1942. godine Karl Novak je izvjestio Dražu Mihailovića da su Nijemci počeli pomagati četnike municijom za borbu protiv slovenskih partizana.
Odluku o oružanoj borbi protiv slovenski partizana u svibnju 1942. je donio biskup Rožman, koji je u rujnu sklopio i pismeni ugovor o suradnji Bele garde i talijanskog generala Marija Robottija, komandanta XI armijskog korpusa u Ljubljani. Na osnovu tog ugovora, mnogi svećenici su, uz pomoć okupatora, u nekim mjestima organizirali naoružane jedinice Bele garde ili kako su ih talijani službeno nazvali MVAC (Milizija volunteria anticommunista).
Mario Robotti u vjerskoj procesiji Ljubljanom 1941.
Izvor: Muzje novejše zgodovine Slovenije
Nacistička Njemačka je nakon kapitulacije Italije okupirala bivšu talijansku Ljubljansku provincijiu te potakla je organiziranje Slovenskog domobranstva na čelom s Leonom Rupnikom kojem je pristupilo oko 2000 belogardejaca.
.jpg)
Leon Rupnik, Gregorij Rožman i Erwin Rösener
izvor: Wikipedija
