Petak 9.12.2022.

Kerum, Šundov i Sanader u partizanima

Predstavljamo vam novi članak iz serije "Partizan iz moga kraja" u kojoj Vi, naši čitatelji, donosite fotografije, snimke, priče, sjećanja i anegdote o antifašističkoj borbi u svojoj lokalnoj zajednici - današnjoj kao i onoj iz vremena Drugog svjetskog rata. Svim našim novim suradnicima nudimo na poklon agitprop majice Antifašističkog vjesnika. Ovaj put nas članak vodi u selo Radunić u Dalmatinskoj zagori iz kojeg dolaze Kerumi koji su dali ogroman doprinos NOB-u.

Nepoznata partizanska prošlost Kerumovih

Željko Kerum, nekadašnji splitski gradonačelnik te zastupnik u Hrvatskom Saboru, poznat je po svojim kontroverznim izjavama o (urbanim) Jugoslavenima, komunistima i Srbima. No malo je poznato da su upravo Kerumi dali ogroman doprinos narodnooslobodilačkoj borbi, samim time boreći se za Hrvatsku u okviru socijalističke Jugoslaviju rame uz rame s dalmatinskim Srbima partizanima.

Zaseok Kerumi nalazi se u selu Radunić, koje administrativno pripada Općini Muć, a katastarski Donjem Ogorju. Upravo je ovaj kraj, tijekom Drugog svjetskog rata poznat kao “Mućka republika”, dao snažan doprinos partizanskoj borbi u Dalmaciji.

Na spomen-ploči poginulim partizanima sela Radunić navodi se čak 6 Keruma. Mate Kerum-Šurlinov bio je pripadnik ilegalne grupe NOP-a u selu te odbornik i aktivist, a ubili su ga ustaše 1944. godine. Čak 5 Keruma stradali su u bitkama na Neretvi i Sutjesci, kao pripadnici slavne Treće dalmatinske brigade. Ovu brigadu Josip Broz Tito je proglasio brigadom-narodnim herojem. U bitci na Neretvi stradali su Petar Kerum (sin Tome) i Stipan Kerum (sin Ante), obojica rođeni 1913. u Raduniću. U bitci na Sutjesci poginuli su Jure Kerum (sin Mate), Marko Kerum (sin Mate) te Frane Kerum (sin Jure). Jure i Marko Kerum su po svemu sudeći bili braća, a rođeni su 1907. i 1905. godine. Marko Kerum bio je i komandant voda u Trećoj dalmatinskoj brigadi, a poginuo je na Ćehotini u svibnju 1943. Najmlađi je bio Frane Kerum, rođen 1924., a poginuo je kao borac 2. čete 4. bataljona sa samo 19 godina. Prema pisanju portala index.hr iz 2011. godine, Frane Kerum je stric Željka Keruma i Nevenke Bečić, a po njemu je navodno ime dobio i Željkov sin Frane.

Interesantno, Kerumov najbliži suradnik i dugogodišnja desna ruka Jure Šundov, ima još bolji “partizanski pedigre”. Šundovi su porijeklom iz sela Bračević pored Radunića. Tako su na Neretvi poginula 3 Šundova, a na Sutjesci 4 Šundova iz Bračevića. Barem 2 Šundova su preživjela Sutjesku.

Dakako, nisu ni svi Kerumi poginuli u partizanima – mnogi od njih su preživjeli rat. Ivan Kerum-Dula bio je jedan od prvih pripadnika NOP-a u Raduniću, a vršio je i kurirsku dužnost. Prvi ilegalni narodnooslobodilački odbor sela Radunić osnovan je u travnju 1942., a u njemu su bili (ranije spomenuti) Kerum Mate-Šurlinov te Kerum Ivan-Kosilo. Prvi legalni narodnooslobodilački odbor sela Radunić izabran je u studenom 1942., a njegov prvi sastav čine Kerum Jakov-Jackilo (predsjednik), Kerum Mate-Šurlinov, Kerum Ante-Žujo i Kerum Bariša. Dakako, i žene Radunića aktivno sudjeluju u narodnooslobodilačkom pokretu. Odbor Antifašističkog fronta žena (AFŽ) osnovan je već u kolovozu 1942. Predsjednica je Kerum Jela, a prvi sastav čine još Kerum Kata i Kerum Anđa. Kerum Josip-Đip član je općinskog komiteta SKOJ-a Ogorje u listopadu 1943. Prvi aktiv SKOJ-a u Raduniću osnovan je u srpnju 1944., a njegovi članovi su Kerum Ante (sekretar), Kerum Anka, Kerum Josip-Đip i Kerum Marija. Prva ćelija KPJ u selu Radunić formirana je u rujnu 1944., a njen početni sastav čine Kerum Jela, Kerum Bariša i Kerum Kata.

Ipak, bilo je i onih Keruma koji su radili protiv narodnooslobodilačkog pokreta. Tu je posebno zanimljiva priča o Mati-Maći Kerumu. Maćo Kerum samoinicijativno se pridružio partizanskoj četi na Svilaji u ožujku 1942. Maćo je bio poznat kao nepouzdana i prevrtljiva osoba, a bio je i viđen kako razgovara s proustaški nastrojenim seljacima. Unatoč upozorenjima drugova, partizanski zapovjednik Ivan-Ico Zekan nije vjerovao da je Maćo izdajnik te je odbio njegovo sankcioniranje. Borci su se ipak držali na oprezu. Jedne noći Maćo Kerum je nestao. Nakon nekoliko dana utvrđeno je da je Maćo otišao u stanicu ustaške policije u Donjem Ogorju. Iako nije poznato koje je informacije Maćo odao, može se naslutiti iz posljedica. Ico Zekan uskoro je otputovao u Split te je odmah po dolasku uhapšen od talijanske policije. Slijedom događaja, partizanski kurir i prvoborac Božo Penović iz Postinja uhićen je od strane žandarmerijske patrole u Lećevici, nakon čega je mučen i strijeljan. Izdajnik Maćo Kerum likvidiran je 1943. godine.

Mućka partizanska republika naziv je za prostor u Dalmatinskoj zagori (između planina Svilaje, Moseća i Kozjaka) koji je osim kratkih prekida i manjih teritorijalnih gubitaka veći dio rata (od jeseni 1942.) bio pod stalnom kontrolom partizana. Time je Muć bio prvo općinsko mjesto u Dalmaciji kojeg su oslobodili partizani. Iz mućko-lećevačkog kraja u jedinicama narodnooslobodilačke vojske do kraja rata sudjelovalo je oko 3000 boraca (od ukupno 19000 stanovnika). Ukupno je poginulo 639 boraca NOB-a, dok je žrtava fašističkog terora 181. Iz mućko-lećevačkog kraja u bitci na Neretvi 1943. godine poginula su 142 borca. U borbama na Sutjesci 1943. poginulo je 140 boraca.

Iz ogorskih sela (Radunić, Ogorje Donje, Ogorje Gornje, Milešina Mala, Milešina Velika, Pribude) u NOB-u sudjeluje oko 600 ljudi. Poginulo je njih 161 (33 na Neretvi, 42 na Sutjesci), dok je žrtava fašističkog terora 25.

Treća dalmatinska brigada formirana je u studenom 1942. na jednoj omeđenoj livadi na sjevernom rubu sela Bračević (dakle u neposrednoj blizini Radunića). U brigadu ulazi većina mosećko-svilajskih boraca, pa tako i brojni Kerumi i Šundovi. Osim toga u brigadu ulaze i borci iz drugih krajeva Dalmacije (mosorski, rogoznički i kninski partizani). Većina boraca su Hrvati, ali ima i Srba iz kninskog i lećevačkog kraja. U početku brigada djeluje na prostoru srednje Dalmacije, boreći se protiv četnika, Talijana i ustaša. Kasnije brigada sudjeluje u bitkama na Neretvi i Sutjesci, nakon čega je zbog velikih gubitaka (privremeno) rasformirana. Zanimljivo, osim Kerumovih među borcima brigade spominje se i niz Mihanovića iz Žrnovnice (koji su vjerojatno u rodu sa šefom splitskog HDZ-a Vicom Mihanovićem). Kao najbolji strijelac brigade slovio je Petar Sanader, prvoborac i nosilac partizanske spomenice 1941.

O Trećoj dalmatinskoj brigadi i Mućkoj partizanskoj republici pisat ćemo više u nekim od budućih članaka.

Literatura:
Delić-Gilić-Grubišić: Mućka Republika (1983)
Kučan: Borci Sutjeske (1996)
Gizdić: Dalmacija 1942 (1959)
Grgurević: U Zlopolju (1971)