Utorak 8.10.2024.

Kaznena prijava protiv postavljača ploče s ustaškim pozdravom

Radnička fronta predlaže treći scenarij za micanje ploče

Radnička fronta podnijela je danas u ODO Sisak kaznenu prijavu protiv postavljača ploče s natpisom "Za dom spremni" u Jasenovcu.

U javnosti su se do sad spominjala dva moguća scenarija za micanje ploče, a oba pretpostavljaju političko djelovanje Vlade, odnosno premijera i političkih partnera: prvi je da je postavljači sami maknu (nagovoreni od strane premijera tj. Vlade), a drugi je da je makne Vlada .

Radnička fronta predlaže i treći scenarij - sudski: odluka kaznenog suda, donesena u kaznenom postupku. Iako zaista ne postoji odredba koja bi nedvosmisleno zabranjivala pozdrav ZDS i po kojoj bi Vlada mogla postupiti, postoji pravni put kojim se ploča može (a prema stavu Radničke fronte i mora) ukloniti: protiv počinitelja treba podnijeti kaznenu prijavu po članku 325. Kaznenog zakona. Kad počinitelji budu osuđeni,predmet kojim je kazneno djelo počinjeno - a to je ploča - oduzet će se temeljem članka 79. Kaznenog zakona.

RF želi  javno poručiti da se isticanjem sintagme "Za dom spremni" u bilo kojem kontekstu, pa i u konkretnom slučaju, ostvaruju bitna obilježja kaznenog djela javno poticanje na nasilje i mržnju. Praksa policije je da se isticanje pozdrava ZDS kvalificira tek kao prekršaj, a ne kao kazneno djelo, nakon čega se pred prekršajnim sudovima provode prekršajni postupci. Prekršajni postupak blaže je naravi u odnosu na kazneni postupak, u njemu se izriču znatno blaže kazne, pa je za počinitelje mnogo povoljniji – zbog toga se prekršajni postupci provode u pravilu protiv osoba koje su počinile po društvo manje opasne prijestupe, čime su povrijedile društvene vrijednosti od mnogo manjeg značaja nego što je to slučaj kod povrede važnijih društvenih vrijednosti, za čiju povredu se u pravilu provode kazneni postupci. Zbog toga se kažnjavanjem u prekršajnom postupku ne može postići svrha kažnjavanja kad je povrijeđeno važno društveno dobro.

RF smatra kako isticanjem pozdrava ZDS ne dolazi samo do narušavanja javnog reda i mira ( ne radi se o glasnijem slavlju koje smeta susjedima), već se njime javno promovira ustaški režim, u kojem su postojali i npr. logori samo za djecu, stoga bi policija u budućnosti u slučajevima isticanja pozdrava ZDS trebala podnositi kaznene, a ne prekršajne prijave.

Pripadnici HOS-a i ostali zagovornici pozdrava ZDS pozivaju se na činjenicu da je pozdrav pri Ministarstvu uprave ionako uredno registriran kao dio grba udruge. To je istinita činjenica, ali koja nema nikakvu pravnu težinu i nikoga ni na što ne obvezuje. Pokušaji da se tako stvori presedan kojim bi se pozdrav ZDS "legalizirao" mogu govoriti o pravnoj neukosti, ali i nevoljkosti da se taj problem riješi. Naime,upravni postupci za registraciju udruga i njihovih obilježja nisu u direktnoj vezi s kaznenim postupcima povodom ostvarivanja elemenata kaznenih djela, a prilikom odlučivanja o odgovornosti počinitelja Kazneni zakon svakako je iznad pojedinačnih odluka državnih upravnih tijela. Kazneni sud je slobodan u interpretaciji Kaznenog zakona, i nije vezan uz odluke upravnih tijela. U kaznenom postupku kazneni sud je dominus litis, i nema veze s upravnim postupcima.

Zaključno, Radnička fronta smatra da je potrebna predložena primjena zakonskog okvira koji postoji (KZ), a da se radi o nedvojbeno ustaškom pozdravu javno govore i povjesničari desne orijentacije (Hasanbegović, Jonjić), također, doduše, tražeći jedino izuzetak kod tumačenja HOS-ovih ploča ili javnih nastupa.

No, činjenicu da se 1990-tih dopustilo korištenje ustaškog pozdrava naprosto nije moguće pravno - politički braniti na način kako se do sada činilo, jer postoji pravni okvir. Također, nepotrebno je opravdavati politiku tuđmanizma koja je u sjeni etnohomogenizacije, približivši pojam *naroda* ustaštvu i pokrenuvši strašan povijesni revizionizam, valjda iz namjere prikupljanja financijskih sredstava od iseljeništva, provela i pljačku društvene imovine, čije posljedice osjeća većina osiromašenog društva, pa iz današnje Hrvatske ljudi iseljavaju praktički glavom bez obzira.

Stoga RF ne vidi pravni ni politički razlog za nastavak prakse povijesnog revizionizma i pružanja alibija za pljačkaške procese pretvorbe i privatizacije, te političko poltronstvo prema veteranskim udrugama koje zapravo pripadaju povlaštenoj kategoriji društva, u odnosu na većinu stanovništva.