U utorak 27. studenog u Arhivu Tošo Dabac možete poslušati predavanje o Elviri Kohn koja je jedna od prvih i do danas jedna od naših najzanimljivijih fotoreporterki.
Prenosimo uvodni tekst i donosimo vam njene ratne fotografije s Raba, Petrove gore, Topsukog i netom oslobođenog Zagreba.
Godine 1930. na tržištu se pojavljuje nova kamera – Leica – koja ima mogućnost ulaganja „role” filma na koju se može snimiti 36 negativa. Tom inovacijom stvoreno je jedno od tehničkih uporišta za profiliranje profesije fotoreportera (fotožurnalista). Upravo je jedan takav fotoaparat Miho Ercegović, izdavač, knjižar i vlasnik agencije Foto Jadran, 1942. godine poklonio svojoj reporterki Elviri Kohn prilikom njezine deportacije s drugim dubrovačkim Židovima u logor u Kuparima. Elvira Kohn surađivala je do tog trenutka deset godina s Foto Jadranom i gosparom Mihom Ercegovićem. Spomenutu Leicu uspjela je prokrijumčariti i u logor na Rabu blizu Kampora, kamo je iz Kupara premještena 1943., i njome je snimila povijesne fotografije tog logora. Nakon oslobođenja logora u rujnu iste godine prelazi na slobodan teritorij, gdje počinje raditi u propagandnom odjeljenju ZAVNOH-a te započinje svoj rad kao fotoreporterka ratnog tjednika Vjesnik. U tom ratnom periodu od 1943. do 1945. i „partizanskim“ uvjetima nastaju njezine najvažnije reportažne fotografije. Snima ranjenike na Petrovoj Gori, 3. zasjedanje ZAVNOH-a, monsinjora Svetozara Ritiga u partizanima i mnoge druge teme, a njezine su najpoznatije i možda najpotresnije snimke fotografije djece i izbjeglica, snimljene 1944. u Topuskom.
