Na otoku Ižu u mjestu Mali Iž danas održana svečanost u povodu 75. obljetnice Maloiškog ustanka. Udruga antifašističkih boraca i antifašista Grada Zadra u uvali Knež priredila je prigodni skup u suradnji s MO Mali Iž i MO Mali Iž – Porovac. Uzvanici su na otok Iž preveženi iz Zadra vojnim brodom Hrvatske ratne mornarice koja je i sudjelovala s počasnom jedinicom u prigodnoj svečanosti polaganja vjenaca.
Brod HRM koji je prevezao uzvanike iz Zadra
Ustanak Maloižana 26. srpnja 1942. godine jedinstven je događaj ne samo u Zadarskom, već i na širem području u toku narodnooslobodilačkog rata. Masovni ustanak i napad na naoružane karabinjere na brodu „SOFIJA“ od golorukih Maloižana prva je značajna oružana akcija protiv okupatora na zadarskim otocima i prva partizanska akcija na našem moru, ne računajući neke ranije oružane akcije koje su izvršene s obale na neprijateljske brodove. To je bio podvig kad se ima u vidu da se sve odigralo na brodu i otoku u neposrednoj blizini jakog okupatorskog uporišta Zadra.
Kako je počeo ustanak u mistu Mali Iž saznali smo priko usmenih priopćenja starih maloiških partizana. Za neke informacije koristili smo i knjigu narodnog heroja Obrada Egića: Žene borci druge dalmatinske brigade, te karte partijskih i partizanskih veza općine Biograd priko kojih smo dobili uvid o kretanju ustaničkog naroda zadarskog arhipelaga.
Tijekom srpnja 1942.godine, Talijani su počeli sa zaplinjivanjem maslinovog ulja na otoku Ižu. Maslinovo ulje je od davnina bilo jedno od osnovnih prehrambenih namirnica svih stanovnika dalmatinskog kraja. Talijanski karabinjeri zaplinili su ulje Maloižanima i zaključali ga u mjesnu uljaru. Saznalo se da će 26.srpnja karabinjeri skupa sa financima, koji su bili smišteni u Velom Ižu, doći brodom po ulje i prevesti ga u Veli Iž. U noći, 25. na 26. srpnja, desetak omladinaca iz Malog Iža provalilo je u uljaru. Ono ulja što su uspili sakupiti su ribarskim brodima prevezli na otok Ugljan, a dvi veće kamenice u kojima je stajalo ulje potukli su macama i ulje izlili u more.
Sutradan, 26.srpnja, desetak talijanskih karabinjera doplovilo je brodon „Sofija“ iz Velog Iža, i kad su saznali što se učinilo sa uljem, odmah su skupili čitavo stanovništvo Maloga Iža u uvali Knež, opkolili ih i zahtivali da se krivci prokažu. Naravno da nitko nije ni riči reka, pa su fašisti naredili popu da po knjizi rođenih sve prisutne prozove. Izdvojili su osamdesetak mlađih ljudi, među kojima i četiri žene. Namjera im je bila da zarobljene odvedu u Veli Iž, a zatim sprovedu u Zadar u zatvor.
Bista Šime Lukina - Babca, sekretara maloiške partijske organizacije
Međutin, na putu do broda, zarobljenici su se dogovorili da će pokušati savladati fašiste, jer će im na malon prostoru broda to biti puno lakše. Brod je isplovia u 11 uri prima Velom Ižu i kad su došli na pola puta, blizu sike Garofulin, Šime Lukin, koji je bia sekretar maloiške partijske organizacije, da je znak i viknia: „Drugovi, razoružajmo fašiste!“. U općem kaosu koji je nasta, poginia je Ljubo Lovrin, Ivo Lovrin je bia teško ranjen, a nekolicina lakše. Ubili su četvoricu Talijana, dvoje ranili, a dvojicu su pobacali u more. Jedan fašist se plivajući pokuša dovatiti kopna dokle je i dopliva, ali ga je tamo dočeka Miro Toman i zatuka ga veslon. Brod „Sofiju“ su dovezli do Malog Iža, a zatim se oko dvista pedeset Maloižana, među njima i šesdesetak žena, ukrcalo na brod i prevezli se na Dugi otok i na njemu se kretali izvan naselja da bi ostali neprimijećeni.
Slabo naoružani i to sa svega 9 pušaka, 2 pištolja i 9 ručnih bombi nisu smjeli stupiti u otvorenu borbu s neprijateljima. Talijanske okupacijske vlasti blokirale su cijeli Dugi Otok. U očekivanju racije 265 ustanika , bili su spremni odmah se prebaciti na kopno i uključe u partizanske jedinice. Odolijevajući blokadi velikog broja fašističkih vojnika, koja je trajala oko 40 dana, ustanici su živjeli u teškim uvjetima na ograničenom prostoru, bez hrane i vode. To su mogli izdržati samo ljudi velike hrabrosti, izdržljivosti i jasnog cilja.
Već su izgubili svaku nadu u spašavanje skrivajući se oko Luke i Žmana na Dugom otoku, kad su u rujnu naletili na 13 kukljičkih i kaljskih ribarskih brodova koji su ribarili u tom kraju. Oni su ih prevezli na kornatsko područje, odakle su se priko Tisnoga i Tribunja prevezli do vodičkog kraja, di ih je dočekala Primorska partizanska četa. Tamo je formiran Primorsko-Iški bataljun, i da skratimo, priko Bukovice i Like su se prebacili u Bosnu u Unište, di su se, kada je formirana Druga dalmatinska brigada, priključili toj brigadi.
Ustanak na Malom Ižu snažno je odjeknuo ne samo među stanovništvom zadarskih otoka, već i na čitavom priobalnom pojasu sjeverne Dalmacije pa i šire.
Pored zastrašujućih represalija koje je fašistički okupator izvršio na Malom Ižu, strijeljanjem sedmorice Maloižana na Dugom Otoku u toku racije i Veloižana u Velom Ižu, te pored niza drugih represivnih mjera nad stanovništvom, ustanak je pozitivno djelovao na daljnji razvoj i jačanje narodnooslobodilačkog pokreta na zadarskom području.
Mali Iž ima istaknuto mjesto u narodnooslobodilačkoj borbi, ne samo po jedinstvenom i hrabrom podvigu njegovih stanovnika 26. srpnja 1942. god. nego i po velikom broju aktivnih boraca u NOB-i, po velikim ljudskim i materijalnim žrtvama danim za slobodu domovine.
Od 1287 stanovnika Malog Iža, u NOB-i sudjelovalo je njih 415, a od toga je 146 žena. Poginulih i žrtava fašističkog terora ukupno je 204 od čega su 172 poginula u borbi, 30 su žrtve fašističkog terora. U bitkama na Sutjesci poginulo je 65 Maloižana boraca proslavljene Druge dalmatinske brigade u kojoj su Maloižani imali svoj Maloiški bataljon.
U koncentracijskim logorima ( na Molatu, Ošljaku i u Italiji) i zatvorima bila su 483 mještana. Na Sutjesci kod Tjentišta poginula je 13.lipnja 1943. godine i djevojčica Asja Petričić( rođena u Malom Ižu 1932.godine) sa svojom majkom Rajkom, bolničarkom pri Centralnoj bolnici.
Autori teksta i fotografija: Antifašistička akcija Zadar
Grafit u Malom Ižu: Smrt kapitalizmu!
