Spomen ploča na partizansku diverziju počinjenu 19. srpnja 1941. godine postavljena u Gornjem Mrzlom Polju kraj pruge, odnosno tvornice Ivo Lola Ribar, razbijena je po drugi puta, javili su to medijima iz Zajednice udruga antifašista Karlovačke županije i Udruga antifašista Grada Karlovca, te ujedno i osudili taj događaj nazivajući ga bezumnim činom uništavanja spomeničke baštine vezane uz Drugi svjetski rat i antifašistički pokret.
Spomen ploča je tijekom devedesetih razbijena, da bi Grad Duga Resa 2011. godine postavio novu, ona je početkom svibnja 2022. godine u potpunost razbijena, po drugi put, uoči obilježavanja Dana pobjede nad fašizmom.
Spomen na prvu diverantsku akciju
Sekretar Centralnog komiteta KPH Rade Končar zadržao se sa Josipom Krašom u Karlovcu od 16. do 19 srpnja 1941. godine, gdje se upoznao sa situacijom na području Banije, Korduna i
Gorskog kotara. Zatim je sazvao savjetovanje s partijskim radnicima s Korduna u šumi Abez kraj Vrginmosta za 19. srpnja 1941. Većeslav Holjevac je dobio zadatak da na području grada Karlovca organizira dvije diverzije.
Omladinska karlovačka udarna grupa pod rukovodstvom Većeslava Holjevca i Slavka Klobučara Corta izvršila je miniranje željezničke pruge 19/20. srpnja 1941. u blizini željezničke stanice Mrzlo Polje, između Karlovca i Duge Rese. Presjekli su i telekomunikacije linije između straže kod Jamadola i kasarne u Karlovcu.
Drugi dan uveče bila je planirana akcija paljenja vojnog spremišta u Luščiću u Karlovcu. Do ove akcije nije došlo jer je sekretar karlovačke organizacije SKOJ-a Nikola Šavor pokušavao s Milanom Vidovičem izvesti diverziju na Vojarnu bana Jelačića. Nikola Šavor je bacio bombu koja nije eksplodirala, ali je izazvala pomutnju među Talijanima u kasarni. Stražari su uspjeli savladati Šavora i Vidoviča i sproveli su ih na policiju. Zatim je nastala racija za članovima udarnih grupa. Nikola Šavor brzo je pod pritiskom policije počeo odavati svojedrugove. Tako je 21. srpnja 1941. godine uhvaćen Božo Piškurić i Josip Željeznak, koji su išli na sastanak radi paljenja vojnog skladišta u Luščiću. U Karlovcu su vršena hapšenja, tako da su za kraće vrijeme uhvaćeni član OK KPH Herta Turza, član Mjesnog komiteta KPH Josip Bukvić, Šavorov saradnik u omladinskom komitetu Drago Armando, pekar Risto Konstantinović, Slobodan Najdanović zvani Slobodan Matijevič Coco i desetak drugih.
iz Zagreba stigao ustaški prijeki sud 22. srpnja 1941. i 23. se održalo prvo suđenje. Na osam sjednica, koliko ih je taj sud ukupno 1941. održao u Karlovcu, po kratkom je postupku izrečeno 45 smrtnih presuda i jedna vremenska. Među osuđenima na smrt strijaljenj su bili: Herta Turza, Slobodan Matijevič, Drago Armando, Josip Bukvić, Risto Konstantinović, Božo Piškurić, Milan Vidovič, Simo Grubešić, Milutin Kekić, Petar Dragojević, Milić Vučkovič, Petar Škara, Josip Željeznjak, Avdo Baltić, Mihailo Mrkobrad, Janko Cukina, Petar Jaković, Zlatko
Brajković, Pavao Pavlić, Franjo Blažina, Stjepan Novosel, Simo Jankovič i drugi Tako je zadan najteži udarac karlovačkoj partijskoj i omladinskoj organizaciji u prvim danima ustanka. Operativno rukovodstvo u sastavu Josipa Kraša, Ive Marinkoviča i Vece Holjevca donosi odluku da se svi koji nisu uhapšeni sklone, a istaknutiji komunisti da se prebace na Kordun, Baniju i Gorski kotar.
