Pjesma "U logoru boljševika" djelo je nepoznatog narodnog autora. Pjesma je pisana iz perspektive crnogorske partizanke koja se pridružuje narodnooslobodilačkom pokretu i odlazi u logor partizana na crnogorsku planinu Durmitor. Sadržaj ove i bezbrojnih drugih partizanskih pjesama čiji su autori i autorice direktno sudjelovali u antifašističkoj borbi dokazuje njenu jasnu političku usmjerenost. Generacije jugoslavenskih revolucionara i revolucionarki prije i u tijeku Drugog svjetskog rata smatrali su se nasljednicima boljševika i oslanjali su se na Oktobarsku revoluciju iz 1917. godine kao ključni događaj 20. stoljeća u kojemu su narodne mase odigrale ulogu političkog subjekta. Partizanska borba nije se odvijala u povijesnoj izolaciji već kao dio neprekidnog kontinuiteta borbe radničke klase i drugih potlačenih društvenih grupa (seljaci, žene, omladina itd.) na čijem čelu su se nalazili komunisti i njihove partije.
U logoru boljševika
Kažu da je moja dika;
Tri mjeseca ima više,
Ne dolazi niti piše.
Ja sam s njima juče bila
Na planini Durmitoru.
Sedela sam kraj logora
I gledala boljševike,
Partizane bez razlike.
Što najljepše viđeh to je:
Kod njih ima discipline
I drugarski oni žive.
Slušala sam čas čitanja,
Lenjinova vaspitanja,
I gledala drugaricu
Kako zbori za pravicu.
I još viđeh na barjaku:
Srp i čekić, petokraku.
Ispod toga dva tri slova,
Ime druga Molotova.
Iznad svega Staljin piše:
Robovanja nema više!
Sunce granu zora sinu,
Ja odlećeh niz planinu.
I ostavih boljševike,
Staljinove udarnike.
