Predstavljamo vam još jedan prilog iz vaše i naše rubrike "Partizan iz moga kraja" u kojoj nam vi šaljete vaše tekstove, priloge i fotografije o antifašističkoj borbi. Jako smo sretni da po prvi put imamo i pjesmu u ovoj rubrici!
Naš čitatelj Ivor Kruljac je pjesnik iz Zagreba. Napisao je pjesmu o svome pradjedu Gaji Miliću koji je poginuo kao borac NOB-a na području Korduna. Htio je na ovaj način odati počast jednom od tisuće palih boraca. Pročitajte je i prisjetite se svih njih, koji su ostali bez groba i crtice u povijesnim knjigama.
Pozdrav pradjedi Gaji Miliću
Nikad svojeg pradjeda
nisam upoznao,
to možda nije stvar prevelikog iznenađenja i beda
ali nije ga znao ni moj deda
što je o njemu samo kroz priče
doznao,
da je pradjed Gajo Milić
otišao u partizane,
kad su fašisti podivljali
uzeo je oružje pripremljen
da u obranu Korduna stane,
prije je bio seljak u vrijeme
kad su svi nesmetano
uzgajali konoplju,
a pridružio se NOB-u usprkos mecima
i prijetnji ugnjetavača vješalima ili na drvu kobno postavljenom
konopu,
puno detalja nikome nije poznato
što je točno bilo,
no u spašavanju svoje
obitelji ostaviti moju prabaku
s troje djece
vjerujem da mu nije bilo
milo,
je li skinuo kojeg okupatora
ili je odmah dobio metak, nagazio
minu?
Nije bio vođa pa povjesničari
nisu uspjeli rasvijetliti njegovu
ulogu, važnost i visinu,
ne znam koliko je prošao šuma
ali znam da je bila jedna gora,
ona Petrova, nazvana po kralju
Svačiću zbog njegova
tamošnjeg umora,
i tamo je spomenik
kordunaškim NOB-ovcima,
danas zapušten, pokraden,
uništen bez da je itko htio pomoći
makar samo čišćenjem, brigom, a kamoli kakvim
novcima,
spomenik partizanima, pa i mom pradjedu
stradalim na dobroj strani u
antifašističkoj borbi,
te me na kraju dana misao tuge
tužnoćom drobi,
tuga zbog toga što fašizam
nije nestao kao ideja koja je vrlo
loša,
zbog koje pradjed Gajo
da je spriječi nije nikad
vidio što se dalje
dogodilo s obitelji
koja je puno užasa prošla,
a pritom nitko ne zna kada
je izgubio život,
na koji dan njemu u čast i spomen popiti
travaricu dok na povijesnim
slikama bezimenih partizana ne mogu
pronaći njegovu
ličnost,
zna se kada je stradao
Kraš, Badel i Končar,
ali ne i Gajo što je isto
za antifašizam izgorio kao cigareta
davši slobodi svoj žar,
pa eto onda nek mu je današnji
dan na spomen,
dok ga vjesnik otpora konačno
slavi, s ovim mu stihovima kao omen,
dok mu nema groba po igri obiteljskog
nasljedstva šalje se uzajamno poruka
preko vremena s poveznicom preko linije roda,
smrt fašizmu a narodu
sloboda!
