Zagreb, 29.9.2016.
KOLONE ŽENA
Ima nas
pred vratima tamnica
u mraku podzemnih ćelija
po logorima
na mučilima svim.
Ima nas na cestama
i čukama.
Mi smo starica
s kudjeljom u osjencima i
djevojčice s raskršća
što pred kolone boraca
rešela zrelih, žutih šljiva,
pladnjeve grodova
iznose.
Naša mrtva tijela plivaju mutnim rijekama.
Naše se presti dižu ulicama gradova:
Mi pišemo slova u mraku,
slova o pobjedama i barjacima.
Mi gorimo baklje,
palimo krijesove,
ima nas po doksatima i po bunkerima,
pred teškim žrvnjevima.
Mi stojimo zbite
ko jedan lik,
ko jedan glas,
za barjacima
za junacima.
Kolone, armije, legije.
Ko jedna svijest,
Ko jedna pest.
Na čukama,
u brdima,
na morima,
na kopnima,
pred puškama
ko jedna pest.
Livno 1943.
Marin Franičević
Iz: Žena u borbi, god. II, veljača-ožujak 1945., br. 14-15
