U podne utorka 7. 2., predstavnici MOSTa ugostili su slovenskog publicista Romana Leljaka u Hrvatskom Saboru da se s njime konzultiraju u vezi zakonskog prijedloga o „otvaranju“ građe Hrvatskog državnog arhiva nastale u razdoblju do 22. prosinca 1990. godine, odnosno do izglasavanja prvog hrvatskog postsocijalističkog Ustava.
Leljak pritom dolazi savjetovati hrvatsku zakonodavnu vlast kao „ekspert“ za „zločine komunističkog sustava“ koji je sličnu zakonsku promjenu u Sloveniji iskoristio da bi objavio poimenični popis navodnih suradnika Službe državne sigurnosti. Razlog iza zakonskih izmjena Predsjednik Hrvaskog Sabora Božo Petrov je eksplicitno formulirao u mišljenju da je „građanima draže kad u prijenosu saborske sjednice slušaju argumentirane rasprave o zakonima i poticajne prijedloge amandmana umjesto zastupnika koji u 2017. godini spominju ustaše, partizane, Udbu i druge pojmove koje smo davno trebali prepustiti stručnjacima.“ S obzirom na profil stručnjaka kojeg dovodi da ga savjetuje o zakonskim izmjenama, nije teško ni predvidjeti u kojem smjeru Petrov očekuje da buduće „argumentirane rasprave“ teku. Naime, kao što je elaborirao historičar Milan Radanović, Leljak je hrvatskim desničarima drag sugovornik zato što svojim kontrafaktičkim tvrdnjama podupire nacionalistički mit o „komunističkom klanju nedužnih Hrvata“ u neposrednom poraću Drugog svjetskog rata. Radanović tako navodi da Leljak tvrdi da je u Sloveniji maja 1945. godine ubijeno barem 146.000 Hrvata, iako Oružane snage tzv. NDH tada nisu imale ni blizu toliko vojnika i unatoč tome što su hrvatski civili u Sloveniji ubijani tek sporadično. Druga Leljakova laž ta je da su u Hudoj jami, sada već epitomu tzv. „hrvatskog stradanja“, ubijena djeca, iako na tom lokalitetu nisu pronađeni posmrtni ostaci maloljetnih osoba.
Leljak se redovito u svojim stalnim terminima na nacionalnim televizijama razbacuje brojkama ubijenih Hrvata. Kako se ne zna radi li se o kostima domobranca, četnika, nacistia ili ustaša on ovisno o potrebi za svoju domaću publiku tvrdi da su sve „žrtve“ Slovenci, dok je prilikom gostovanja u Hrvatskoj govori da su „žrtve“ u Hudoj jami „hrvatski vojnici“. Prošli tjedan je na HRT-u u emisiji Tihomira Dujmovića po tko zna koji put iznio suludu brojku od 140.000 pobijeno u Sloveniji nakon završetka rata. Napomenimo da je po demografskim procjenama Vladimira Žerjavića tijekom cijelog rata i poraća poginulo 125.000 pripadnika kvisliških postrojbi s područja tzv. NDH, od toga 50.000 nakon svibnja 1945. A da postoji poimenični popis poznate „komisije Vice Vukojevića" koji sadrži 13.300 imena tzv. „žrtava križnog puta i Bleiburga". U Dujmovićevoj emisiji voditelj i njegovi gosti stalno ponavljaju prenapuhanu cifru od 140.000 pobijenih, pa i prilikom nedavnog gostovanja povjesničara Tvrtka Jakovine i Andrije Hebranga kad je Jakovina rekao:
Ali, Roman Leljak je amater, a uz to on i laže. Njegova referenca da u Sloveniji počiva 140 tisuća Hrvata poginulih nakon Drugog svjetskog rata naprosto je lažna. On spominje kao referencu treću stranicu knjige autora generala Koste Nađa o završnim operacijama, no ta brojka ne nalazi se ni na trećoj stranici, ni uopće na toj knjizi
No činjenica da se radi o falsifikatoru ne sprečava Dujmovića da još jednom ne pozove u svoj „zabavni show program" Romana Leljka u kojoj on nastavlja s iznošenjem lažnih brojki i izvora, ovaj put o 200 do 250 tisuća vojnika HOS-a koji su se povlačili prema Bleiburgu. Takve sulude brojke o broju HOS-ovaca u svibnju 1945. ne mogu se naći ni u najgoroj literaturi koju je proizvela viktimologija ustaške emigracije kao što je ona Ivana Prcele „Operation Slaughterhouse" gdje se govori o 150.000 HOS-ovaca koji bježe u Austriju. Kao referenca s kakvom literaturom ga uspoređujemo navedimo da se u njoj napuhuje broj „žrtava hrvatskog holokausta" na čak 600.000. Leljak je tu malo blaži od viktimologa Prcele, pa kod Dujmovića prošli tjedan iznosi podatak da je tijekom 1945. likvidarno 500.000 ljudi.
A ovaj ponedjeljak na N1 u emisiji u kojoj je izjednačio antifašiste i naciste, ustaške simbole s „duhom hrvatstva", lagao da je „za dom spremni" postojao kao pozdrav prije ustaša, iznio je i brojku o 200.000 pobijenih Hrvata u poraću 1945. Nasuprot tome podaci o demografskim gubicima govore da je 192.000 broj ukupno stradalih Hrvata tokom cijelog rata i poraća, od čega poginuli partizani Hrvati čine 40.000 stradalih, 12.000 Hrvati u fašističkim logorima, 40.000 civila žrtava rata a 50.000 Hrvati u OS NDH koji su ginuli i na istočnoj fronti.Kao što vidimo iz svega navedenog Leljak je majstor za napumpavanje cifri s izmišljenim referencama. Koliko god vam stotina tisuća mrtvih ustaša zatreba za koju god prigodu on će ispaliti mnogostruko napuhane brojke koje njegova publika voli kako bi nahranili svoju mržnju.
Leljak se trenutno nalazi na turneji promocije filma Huda jama, koji se prikazuje po Kaptolu i sjemeništima u organizaciji istih klerikalnih organizacija koje su promovirale i prikazivale poznati falsifikat Jakova Sedlara: Jasenovac – Istina. Leljak najavljuje i svoj falsifikat o Jasenovcu pa priprema snimanje posebnog filma o Jasenovcu kao „partizanskom logoru", jer on navodno ima „Titovu naredbu" koja je zatvorila taj logor 1948. Činjenice o radnoj grupi Jasenovac, tj. ratnim zarobljenicima koji su razminirali i pokapali žrtve poptuno uništenog ustaškog logora možete već godinama naći na službenim stranicama JUSP-Jasenovac kao odgovor na pitanje: Je li u Jasenovcu poslije ustaškog bio i partizanski (komunistički) logor?
Proizvodnja dezinformacija i notornih laži pritom je Leljakov dugogodišnji modus operandi. Kao što je prošle jeseni pisao Anej Korsika, taj je bivši pripadnik Kontraobavještajne službe JNA još 1989. godine optužen za „krađu tehničke opreme, nezakonito snimanje i krađu određenog novčanog iznosa“ te osuđen na 14 mjeseci zatvora. Nakon odslužene kazne bacio se u poduzetničke vode kao izdavač časopisa za alternativnu povijest, a potom i kao diler automobilima na leasing. Zbog pronevjere u potonjem poduzetničkom poduhvatu u Austriji mu je zabranjeno poslovanje, a u Sloveniji je optužen, osuđen i zatvoren. Za nešto preko milijun eura koliko je „zamračio“ austrijskim leasing kućama i svojim klijentima osuđen je na tri i pol godine te je prijevremeno pušten 2012. godine. U međuvremenu ispisao je brojne knjige, kako navodi Korsika, „uglavnom o likvidacijama suradnika okupatora nakon Drugog svjetskog rata“ što ga je lansiralo kao zvijezdu nove desnice u vehementnom boju protiv komunističkog nasljeđa. Danas kad je postao „stručnjak" i savjetnik u Hrvatskom Saboru njegova je karijera na vrhuncu: suflirat će mu kako da u Hrvatskoj do kraja oblati nasljeđe jugoslavenske socijalističke revolucije kako bi prostor bio potpuno otvoren za tranzicijske pljačkaše i njihove „argumentirane rasprave“.
