Uspjeh hrvatske nogometne reprezentacije na Mundijalu u Rusiji ne samo da je izazvao opću euforiju, nego je potpuno promijenio percepciju nogometa kao i bilo čega do tada važnog u zemlji. Iz iznenađujućeg rezultata u iznenađujući rezultat, zaboravljala se sudska presuda protiv Zdravka Mamića i njegovih suradnika, zaboravljao se nadolazeći sudski proces protiv kapetana reprezentacije Luke Modrića zbog lažnog svjedočenja. Kao i Modrić prije nešto više od godinu dana, javnost se prestala sjećati svog kriminala koji godinama okružuje hrvatski nogomet. Uspjeh autsajdera, što je hrvatska reprezentacija nesumnjivo bila, donio je ljudima nadu da i oni mogu uspjeti usprkos nepovoljnim izgledima. U trenutku kulminacije, vjerovalo se - ni danas nije jasno zašto - da uspjeh reprezentacije može biti zamašnjak za ekonomsku i političku obnovu hrvatskog društva. Do koje mjere se percepcija promijenila dovoljno govori činjenica da je čak i Kolinda Grabar-Kitarović svojim neortodoksnim navijačkim pristupom pobrala simpatije čak i u onim segmentima društva od kojih do Mundijala nije mogla očekivati ništa doli prezir i oštru kritiku.
Kolinda Grabar Kitarović i neonacist Velimir Bujanec
Međutim, po povratku reprezentativaca u Hrvatsku pokazalo se da je mundijalski uspjeh bio samo iluzija, čijim je rasprsnućem došlo do shvaćanja onoga što su svi potisnuli minulih mjesec dana. Pola milijuna ljudi na zagrebačkim ulicama, kao i tisuće koje su otputovale u Moskvu na završne utakmice prvenstva ne mogu se ni uz najlabavije i najšire postavljene kriterije jednoznačno proglasiti bilo kriminalcima, bilo HDZ-ovcima, bilo ustašofilima. Tim je jasnije razočaranje koje je počelo vladati društvenim mrežama od trenutka kada je objavljena vijest da je u autobus s reprezentativcima, po pozivu izbornika Dalića i kapetana Modrića, ušao ustaški pjevač Marko Perković Thompson. Kulminacija se dogodila kada je, navodno uz negodovanje organizatora, Thompson pozvan na binu da otpjeva pjesmu "Lijepa li si", neslužbenu himnu reprezentacije koja se ori sa stadionskih razglasa na domaćim utakmicama, a čiji stihovi slave u Haagu verificiran udruženi zločinački pothvat i izazivaju jezu istih onih komšija, koje su reprezentaciju bodrile tijekom prvenstva. Nakon toga je, na molbu kapetana Modrića, a capella otpjevao i pjesmu "Geni kameni" uz grlatu podršku publike na Trgu bana Jelačića.
Marko Perkoivć Thompson i ratni zločinac Dario Kordić
Scene u kojima se ovaj estradni radnik grli s reprezentativcima i pjeva im po narudžbi one su koje razbijaju iluziju o bilo kakvoj energiji pozitivne promjene. Naime, on je taj koji je ranih dvijetisućitih bio soundtrack HDZ-ovog neuspjelog državnog udara kojem je za cilj bio spriječiti istrage ratnih zločina i posljedične optužnice pred haaškim sudom. Zatim je novostečenu popularnost kapitalizirao raspirujući ultranacionalizam muzičkim sredstvima, što je rezultiralo brojnim zabranama Perkovićevih koncerata u Hrvatskoj i stranim zemljama. Tih je godina jedna od pjesama na njegovu repertoaru, što je i sam priznao, bila "Jasenovac i Gradiška Stara" sa stihovima:
Jasenovac i Gradiška Stara
to je kuća Maksovih mesara
Kroz Imotski kamioni žure
voze "Crnce" Francetića Jure
U Čapljini klaonica bila
puno Srba Neretva nosila
Oj Neretvo teci niza stranu
nosi Srbe plavome Jadranu
(...)
Povrh toga, Perković je impliciran u korupcijskim skandalima HDZ-a u smislu da je primao novac iz stranačkih crnih fondova koji su nastali izvlačenjem novca iz javnih poduzeća. Poput dijela reprezentacije, i Thompson je svoje domoljublje ili respekt prema zemlji u kojoj zarađuje demonstrirao izbjegavanjem plaćanja poreza.
Neonacist Velimir Bujanec iza ustaškog barjaka
Osim na centralnom, zagrebačkom dočeku, Thompson je nastupio i na varaždinskom dočeku izbornika Dalića. Na varaždinskom se dočeku, što je fotodokumentirano, pojavio još jedan ustaša, voditelj huškačke emisije "Bujica" Velimir Bujanec, inače osuđen za plaćanje prostitutke kokainom. Bujanec je poznat i kao jedan od predvodnika šatoraškog marša na Vijeće za elektronske medije, kojom prilikom je Mirjani Rakić, jednoj od najboljih hrvatskih novinarki, poklonio četničku šajkaču koju je navodno za uspomenu zadržala hrvatska žrtva silovanja implicirajući da biti protiv ustaša znači biti protiv Hrvatske. Povod maršu na VEM je, dakako, bila obrana govora mržnje Marka Juriča na televiziji Z1. Radi se o čovjeku koji je raspisivao tjeralice, nudio navodno u dijaspori skupljeni novac i objavljivao slike "osumnjičenika" za šaranje po statui terorista Mire Barešića u Dragama. Objavio je i kućnu adresu po njemu nedovoljno domoljubnog glumca Renea Bitorajca, pozivajući sljedbu da uzme stvar u svoje ruke. Osuđen je i zbog hajke na bivšeg ministra unutrašnjih poslova, Ranka Ostojića, kojega je zbog izmišljene i nikada dokazane uporabe pretjerane sile policajaca opetovano proglašavao krivim za smrt vukovarskog branitelja. Lista (neo)fašista koji su protutnjali njegovom emisijom je nepregledna.
Navijači u društvu bivšeg predsjednika zločinačke organizacije
Kada se, dakle, podvuče crta pod listu ekscesnih uzvanika, fali samo Zdravko Mamić i prstohvat ratnih zločinaca pa da možemo reći da je doček reprezentacije pretvoren u demokratskiju i raskalašeniju verziju predsjedničke inauguracije Kolinde Grabar-Kitarović. Dodamo li tome da su "Vatrene", što s tribina što putem društvenih mreža, bodrili bivši predsjednik zločinačke organizacije Ivo Sanader i kontroverzni poduzetnici poput Tome Horvatinčića i mlađih izdanaka loze Todorić, sasvim je legitimno upitati čiju li je to reprezentaciju pola milijuna ljudi dočekivalo neki dan u Zagrebu -- svoju, narodnu, ili pak onu korumpiranih elita. Važnost tog pitanja podebljava najava da će dio novca dobivenog iz nagradnog fonda, podebljano proračunskim novcem, biti uloženo u izgradnju neopisivo nepotrebnog tzv. "nacionalnog stadiona", čija će svrha biti ugošćivanje nekoliko utakmica reprezentacije godišnje i generiranje gubitaka na način na koji to radi većina dvorana sagrađenih za potrebe rukometnog prvenstva 2009. godine.
