Zagreb, 23.9.2016.
Za sutra (subota, 24. rujna 2016. godine, u 17 sati) najavljena je u isusovačkoj Bazilici srca Isusovog u Zagrebu misa zadušnica za »35 hrvatskih mučenika, visokih časnika, generala i pukovnika Hrvatske vojske NDH«, osuđenih za ratne zločine na smrtnu kaznu i pogubljenih početkom jeseni 1945. godine.
Uvidom u arhivsku građu doznajemo da su »hrvatski mučenici« čijeg će se »stradanja« njihovi poštovatelji »bolno sjetiti« pripadnici vojnog vrha tzv. Nezavisne Države Hrvatske, direktno odgovorni za kolaboraciju s nacističkim okupatorom, istrebljivanje stanovništva, ubojstva žena i djece, održavanje okupacijskog sustava i upravljanje koncentracijskim logorima. Primjerice, ustaški General Antun Nardelli zapovjedao je ustaškim snagama u vrijeme ofenzive na istočnu Bosnu, kojoj je cilj bio slomiti narodni ustanak na području Vlasenice. Iz tog vremena ostalo je zabilježeno njegovo naređenje »sve što hoda na dvije noge ubijte, a sve što hoda na četiri noge dovedite«. Druge godine rata, u cilju gušenja ustanka na Kordunu, Nardelli je bio jedan od zapovjednika napada Petrovu goru u kojoj se tada nalazilo 700 partizana i 10.000 izbjeglica iz okolnih sela. Ofenziva je završila poznatim probojem trostrukog ustaškog obruča, ali oko 1800 ljudi tada je uhvaćeno i odvedeno u koncentracijske logore.
Nadalje, Josip Šolc, Artur Gustović i Mirko Gregorić bili su neki od zapovjednika »Operacije Zapadna Bosna«, odnosno ofenzive na Kozaru, koja je rezultirala sa više od 50.000 ubijenih i interniranih civila. General Tomislav Sertić, ustaša od 1940. godine, kao zapovjednik Prve ličke ustaške bojne predvodio je ekspedicije kojima je primarni cilj bilo uništenje srpskog civilnog stanovništva. Vjesnik od 15. septembra 1945. navodi kako se od prvih mjeseci rata među narodom u Lici pjevalo: »Sertiću, Sertiću, prokleto ti mlijeko, što si pokla malo i veliko.« Ni general Slavko Skoliber nije se razlikovao od svojih ustaških suboraca. Kao zapovjednik Prvog domobransko-ustaškog slavonskog zdruga stacioniranog u Novoj Gradiški bio je jedan od najodgovornijih za omogućavanje neometanog rada logora smrti u Jasenovcu.
Podsjetimo, prema poimeničnom popisu u ovom logoru ubijeno je 83.745 Srba, Židova, Roma i antifašista. Jedan od ključnih aspekta funkcioniranja svakog logora smrti jest njihovo osiguranje koje treba osujetiti eventualne bijegove logoraša ili pokušaj oslobodilačke akcije s partizanske strane. Prema tome, na suđenju 1945. godine zaključeno je kako Slavko Skoliber snosi jednaku krivicu za provođenje ustaškog genocidnog plana kao i njegovi ideološki arhitekti Ante Pavelić i Mile Budak.
Događaje kao što je ustaška zadušnica u isusovačkoj režiji moramo prestati promatrati kao incidente, i prihvatiti da je riječ o ideološko-propagandnim manifestacijama režima pod kojim živimo. Politička uloga povijesnog revizionizma koji počiva na narativu o komunističkom teroru nad nevinim Hrvatima nametanje je falsificiranog zločinačkog karaktera ljevici te demonizacija povijesne i aktualne socijalističke alternative. Na taj način povijesni revizionizam pomaže u javnosti učvrstiti sliku o »bezalternativnosti« kapitalizma. Moderna hrvatska država u tom smislu predstavlja ispunjenje povijesnih ambicija ustaškog pokreta i drugih koji su se borili protiv političkog projekta egalitarnog društva. U potrazi za bilo kakvim političkim učinkom naše kritike, potrebno je borbu protiv ustaške zadušnice politizirati i proširiti, jer dokle god hrvatska socijalno-politička realnost bude uspostavljena na principu klasne dominacije i kapitalističke eksploatacije u njoj ćemo susretati duhove Pavelićevih generala.
