Tri dana po kapitulaciji Jugoslavije, Adolf Hitler je proslavio svoj 52. rođendan. Tada mu je uručen i prigodni rođendanski poklon, jedini ratni trofej iz raskomadane Jugoslavije. Poklon je stigao iz okupiranog Sarajva, kako su ustaše preimenovale okupirani grad Sarajevo. Vojnici Wehrmachta skinuli su spomen-ploču Gavrilu Principu i odnijeli je Hitleru kao simbolični poklon.
Hitler s poklonom za 52. rođendan, spomen-pločom Gavrilu Prinicipu
Ovih dana svjedoci smo sablasne paralele - talog društva koji se opet visoko podigao, po uzoru na svoje nacističke idole, dariva se uklonjenim spomen pločama, misleći da će time "ispraviti" činjenicu da su 1945. njihovi idoli poraženi, potučeni i zasluženo bačeni u zaborav. Degutantno je bilo pratiti koliko je medijskog prostora dobio pir ustaških vampira. Osim što je dio medija nekritički prenosio izjave vandala i lopova koji se hvalio s krađom, bili smo prisiljeni slušati i njegova baljezganja o razlozima njegova uhapšenja krajem osamdesetih. Tito je, naime, ustao iz groba samo da bi uhapsio "velikog Hrvata". To što se dotični zalagao za novu NDH do "Zemuna, Drine i Herceg Novog", govorio da su "pravi Hrvati samo oni koji podržavaju ustaštvo" te pozivao na etničko čišćenje nije imalo nikakve veze s hapšenjem. No tako je to bilo u vrijeme "totalitarnog režima". U "slobodnoj, demokratskoj i nezavisnoj Hrvatskoj", izjave tog kalibra, kao i porezno dugovanje od 100.000 €, najbolje su karte za politički uspjeh i članstvo u poduzetničkoj mafiji.
Masaryk i Šufflay
Dolaskom ustaša na vlast 1941. dolazi do promjena imena mnogih ulica na prostoru Donjega grada u Zagrebu. Na udaru su se između ostalih našle i ulice koje asociraju na jedinstvo Slavena i slavjanofilske sentimente - Praška i Masarykova. Masarykova ulica je za vrijeme ustaškog režima nosila ime po frankovcu Milanu Šufflayu, poznatom po znastveno-fantastičnim tezama, poput one da su "psihe" Hrvata i Srba, zbog pripadnosti dvama različitim civilizacijama, toliko različite da je njihov suživot nemoguć. Na žalost, neoustaše Šufflaya ne cijene kao albanologa i autora znanstveno-fantastičnih romana, već zbog njegove genijalne zamisli da rijeka Drina predstavlja "granicu svjetova", odnosno "prirodnu" granicu buduće hrvatske države, kao jednog od temelja velikohrvatske ideologije.
Masarykovu ulicu Zagreb je dobio 1930. godine, kao odraz prizanja Tomášu Garrigueu Masaryku za njegovo zalaganje za načela liberalne demokracije i narodnog suvereniteta. Bio je to, dakako, i izraz otpora prema Aleksandrovom diktatorskom režimu. Iako je Masaryk bio zagovornik ujedinjenja južnih Slavena, odbio je doći u službeni posjet kralju Aleksandru zbog represivnog režima koji je provodio.
Jutarnji list, Zagreb, 7. ožujka 1930 - povodom Masarykovog 80. rođendana
No ustašama koji su si umislili da su Ostrogoti arijske rase Masaryk je ostao trn u oku još od "veleizdajničkog procesa" 1909., kad je stao u obranu članova Hrvatsko-srpske koalicije, koja se nastojala suprotstaviti imperijalnoj austrougarskoj politici prema južnim Slavenima. Ako tome dodamo da je Masaryk javno kritizirao antisemitizam i bio je žestoki protivnik klerikalizma, jasno je zašto mu je ulica oduzeta 1941. i vraćena 1945., ali se postavlja i pitanje kojim se motivima vode oni koji bi je danas ponovno uklanjali. Pokušaj da se Masarykove liberalno-progresivne ideje zaborave bio je početkom 90-tih zaustavljen zalaganjem Hrvatsko-češkog društva. Danas nova generacija frankovaca nastavlja tradiciju i ponovno zaziva preimenovanje Masarykove ulice.
Vratit će se Valter
Šestog travnja 1945. godine partizani oslobađaju Sarajevo. Niti mjesec dana nakon oslobođenja, a prije kapitulacije Trećeg Reicha, otkriva se nova spomen-ploča uz veliki miting na kojem se ideje Gavrila Principa tumače kroz prizmu bratstva i jedinstva jugoslavenskih naroda. Na ploči je bilo uklesano: "U znak vječite zahvalnosti Gavrilu Principu i njegovim drugovima borcima protiv germanskih osvajača, posvećuje ovu ploču omladina Bosne i Hercegovine – Sarajevo 7. maja 1945. godine". Princip je tako vraćen iz Hitlerova gnijezda i nastavio je živjeti kao simbol jugoslavenskog revolucionarnog pokreta protiv imperijalističkih sila.
Fašisti poštuju običaje, no običaj nalaže da oni uvijek gube. Kao što su se vratili i Gavrilo i Masaryk, vratiti će se i Valter.
