Svakodnevno smo u mainstream medijima u prime time terminima bombardirani stotinama tisuća leševa starih preko sedamdeset godina. U posljednjoj rundi natjecali su se megasrbin Ivica Dačić i megapopularna Željka Markić.
Dačić tvrdi da je u tzv. NDH “koja se prostirala do Zemuna, Novog Sada i Šapca, obuhvaćajući i cijelu Bosnu i Hercegovinu do Drine, ubijeno više od 30 posto srpskog naroda koji je tamo živio”. A HINA u svom izvješću se odmah nadovezuje s podacima demografa Vladmira Žerjavića, čije smo podatke i mi koristi pri raskrikavanju laži Romana Leljaka. HINA naime tvrdi da je broj žrtava koje iznosi Dačić višestruko veći od onih koje je utvrdio Žerjavić. U izvrsnoj analizi koju donosi Damir Pilić u Slobodnoj Dalmaciji, a koju ćemo i detaljno prenijeti, vidi se da su demografi izračunali da je u tzv. NDH ubijeno od 18 do 20% Srba. Tako da je Dačić u ovom slučaju pretjerao za 50%, odnosno poželio je dodatnih 200.000 ubijenih Srba, ali ipak ne višestruko kako kaže HINA.
Istovremeno, Željka Markić u emisiji Tihomira Dujmovića je odlučila preuzeti štafetu kao Hrvatica koja želi najviše mrtvih sunarodnjaka. Pa je izjavila: “Naši demografi kažu da je nakon 1945. ubijeno 300 tisuća ljudi”. Tako je ubila još 100.000 imaginarnih ustaša, nadmašivši Leljkovih rekord od 200.000, a usput srušivši rekord emisije “Iza zavjese” od prije par tjedana za čak 160.000.
No iako su mnogi mediji prenosili hrpu otrova i laži izrečenih na toj emisiji niti jedan nije demantirao višestruka pretjerivanja Željke Markić s podacima Vladimira Žerjavića kao što su napravili s Dačićem. A ovdje se stvarno radilo o višestrukom pretjerivanju, točnije 6 i pol puta uvećanim brojkama. Podsjetimo, prema Žerjaviću na “Bleiburgu i tzv. križnom putu” život je izgubilo 45.000 Hrvata i 4.000 Muslimana.
Postavlja se pitanje tko su ti “naši” odnosno Željkini demografi? Radi se o ekstremnom nacionalistu Stjepanu Štercu koji se hvali da je radikalniji od Hasanbegovića, te sanja tvorničku proizvodnju malih Hrvata. On je je u jednom konfuznom izlaganju prepunom izmišljenih brojki te zaboravljenih faktora uspio udesetrostručiti procjene drugih demografa i doći do brojke od 500.000 stradalih ustaša. Kako je to uspio? On tvrdi da je od popisa stanovištva 1931. do 1948. godine, Hrvatska izravno ili neizravno izgubila 639 tisuća ljudi. No činjenica je da je Hrvatska po popisu stanovništva 1931. imala 3,785,455, a 1948. 3,779,958, (Statistički ljetopis RH,105 str.) što je gubitak od 5 tisuća ljudi. Usput tvrdi da je Srbija dobila 802 tisuće stanovnika gdje su kao "migrirali Srbi", a ne bili deportirani od strane ustaša, dok popisi govore da ih je 1931. bilo 5,675,56,7 a 1948. 5,794,966, pa je rast 119.399 ljudi.
Šterc očito misli na demografske gubitke, koji podrazumijevaju poginule, ubijene i umrle tijekom rata, pad nataliteta i migracijski saldo. Ukupni demografski gubitci Hrvatske u predratnim granicama tijekom Drugoga svjetskog rata, prema Žerjavićevoj procjeni, iznose 604.000, što je za 35 tisuća manje od Štercove brojke. A kad Šterc spominje podatke Državnog zavoda za statistiku vjerojavatno misli na izračune iz 1947. studenta druge godine matematike Vladeta Vučkovića koji je dobio zadatak na napravi procjenu demografskih gubitaka u dva tjedna i bez popisa stanovništva iz 1948. pa se valjda radi o najmanje relevantnoj procjeni koju je mogao uzeti.
Šterc zatim smanjuje demografske gubitke zbog pada nataliteta s obzirom na 30% ratnog vremena između popisa na 447 tisuća. Zanemaruje deportirane Srbe, civile pobijene u pokoljima po selima, i žrtve bombardiranja, smanuje broj stradalih pripadnika NOB-a za 20 tisuća, te smanjuje broj stradalih ustaša i domobrana za vrijeme rata na 30.000, pa mu ostaje 305 tisuća stradalih. A onda doslovno izmišlja načine da to dodatno napuše prvo na 350, a zatim i na 500 tisuća kad uključuje i stradale iz BiH.
U čemu se to razlikuje s Žerjavićem? Za početak nema emigracije, ustaške, četničke, pobjeglih i istjeranih Folkdojčera i Talijana koju on procjenjuje na 157 tisuća, pa već tako dolazimo približno na Žerjavićevu brojku od 271 tisuća stradalih. Koje Žerjavić ovako raspoređuje:
| Ukupno | NOB | Ukupno žrtava | Žrtve u naseljima | Žrtve u logorima | Kolaboracionisti |
| 271 | 66 | 153 | 105 | 48 | 52 |
Nažalost, u ovo vrijeme “alternativnih činjenica” baš demografi poput njega su postali uvaženi i redoviti gosti nacionalnih televizija. A demograf Bogoljub Kočović ovako opisuje ovu pojavu uvećavanja brojki:
Nalazimo se pred čudno pojavom: ukoliko jedna osoba "tvrdi" da je veći veći broj njenih sunarodnjaka ubijeno - utoliko ta osoba ima veće zasluge i smatra se većim nacionalistom. Drugim riječima, da li je jedna osoba "izdajnik" svog naroda ako ne "nalazi" da je bilo toliko žrtava kako se to na svim stranama tvrdi?"
Kako se 1941., zbog ratnih prilika, popis stanovništva nije provodio, Žerjavić je do okvirnog broja tadašnjih stanovnika NDH došao demografskim izračunima, te zaključuje da ih je 1941. bilo ukupno 6.869.000, od čega 1.850.000 Srba, što znači da su Srbi te 1941. godine činili 27 posto populacije NDH.
Službeni izvještaj njemačkog ministarstva vanjskih poslova iz svibnja 1941. donosi ponešto drukčije podatke: prema njemačkim izvorima, NDH je 1941. imala 6.285.000 stanovnika, od čega 1.925.000 Srba, što bi značilo da su Srbi činili 31 posto stanovništva NDH. Treba, međutim, napomenuti da su Nijemci iz svojih proračuna izostavili Dalmaciju i Međimurje, gdje su vladali Talijani, odnosno Mađari.
Provodeći svoje istraživanje krajem "osamdesetih", hrvatski ekonomist i demograf Žerjavić dolazi do sumarnog podatka da je u NDH ubijeno 335.000 Srba, odnosno 18 posto srpskog stanovništva. U isto vrijeme slično istraživanje – neovisno o Žerjaviću – provodi i srpski pravnik i statističar iz BiH Bogoljub Kočović, koji ističe broj od 370.000 srpskih žrtava u NDH, odnosno 20 posto srpske populacije koja je živjela u NDH.
Ove, relativno slične brojke i rezultati dvojice spomenutih istraživača u znanstvenim se krugovima smatraju najpribližnijima stvarnosti, ne zato što je jedan Hrvat a drugi Srbin, već stoga što su obojica bili međunarodno priznati znanstvenici (Kočović je većinu znanstvene karijere ostvario u Francuskoj i SAD-u, a Žerjavić je bio ekspert UN-a), kao i zbog činjenice da su svoja istraživanja proveli i objavili u posljednjoj dekadi jugoslavenskog socijalizma, kada je i ideološka presija na znanost gotovo prestala.
Kočović je, doduše, svoja prva istraživanja o ratnim demografskim gubicima proveo još 1947. godine, ali je finalnu studiju, pod naslovom "Sahrana jednog mita – žrtve Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji", objavio 1985. u Londonu. Njegovi i Žerjavićevi rezultati slažu se s rezultatima popisa žrtava iz 1964. za cijelu Jugoslaviju te iz 1997. za Jasenovac, kao i s brojem žrtava koje pokazuju izvještaji za razne regije u Hrvatskoj i BiH.
Kako vidimo, obje brojke o stradanju Srba u NDH, i Žerjavićeva (18%) i Kočovićeva (20%), značajno su manje od one koju navodi aktualni šef srpske diplomacije. Njegovo preuveličavanje srpskih žrtava u NDH neprimjereno je već i stoga što su i ovi podaci – do kojih su došli priznati znanstvenici Žerjavić i Kočović – nepojmljivo veliki i upravo strašni te u svakom slučaju predstavljaju najcrnju stranicu cjelokupne hrvatske povijesti, što bi svaki Hrvat uvijek morao imati na umu. Dačić masno laže, al' NDH je svejedno bila jeziva.
Od 335.000 srpskih žrtava tijekom NDH, Žerjavić navodi da ih je 322.000 ubijeno na teritoriju ustaške države, a 13.000 u inozemstvu. Ovaj potonji broj se uglavnom odnosi na hrvatske i bosanske Srbe koje su ustaše transportirali u nacističke logore izvan NDH. Od tih 322.000 srpskih žrtava koje su stradale na teritoriju NDH, Žerjavić piše da ih je u partizanima poginulo 82.000, među kvislinzima i kolaboracionistima daljnjih 23.000 (tu se radi najviše o dalmatinskim i hercegovačkim četnicima koji su poginuli u ratu ili su ubijeni na Bleiburgu), dok najveći dio Srba stradalih u NDH, njih 217.000, čine civili, odnosno civilne žrtve fašističkog terora. Od tih 217.000 žrtava, 93.000 ih je ubijeno u logorima (polovina u Jasenovcu), jamama i zatvorima, dok je njih 124.000 ubijeno po selima i naseljima.
