28.09.1943
Varaždinske Toplice oslobodila je NO brigada "Braće Radić" 2. operativne zone NOV i PO Hrvatske poslje dvodnevne borbe protiv eskadrona domobranskog 1. konjičkog puka i oko 150 njemačkih policajaca i žandara. Istovremeno su 17. udarna brigada 10. divizije NOVJ i Kalnički NOP odred odbili pokušaj ustaša da iz Ludbrega i Varaždina priteknu u pomoć napadnutoj posadi. Poginulo je 30, a zarobljeno 166 neprijateljskih vojnika. Brigada je imala 3 mrtva i 21 ranjenog.
Ulomak iz knjige Slobodna Podravina - Milivoja Dretara
Među prvim zadacima Brigade "Braće Radić" bila je likvidacija neprijateljskog uporišta Novi Marof. Napad je započeo 15. rujna u 24.00 sata, a nakon jednosatne borbe uporište je palo. Zarobljeno je mnogo naoružanja i municije te sanitetskog materijala. Pad tog važnog neprijateljskog uporišta značio je prekid najbližih veza Zagreba s Varaždinom.
Sljedeće su na redu bile Varaždinske Toplice. Poput Novog Marofa, i taj se gradić nalazio na odličnom prometnom položaju, kontrolirao je promet dolinom rijeke Bednje i cestama koje su vodile od Kalnika prema Varaždinu. Toplice su bile odlično čuvane, branilo ih je više od 250 vojnika, među njima više od stotinu njemačkih feldžandara. Borba je bila teška i trajala je dva dana. Feldžandari su se čvrsto branili u novom hotelu, Josipovoj kupelji. Varaždinski ustaše bili su zaustavljeni kod brda Tonimir, 1 km sjevernije od Toplica tako da nisu mogli pomoći svojim snagama. I kada su se već predali svi domobrani, feldžandari su i nakon 40 sati borbe još pružali otpor. Da bi okončali daljnju borbu, partizani su iz nedalekog Hrastovskog dovukli vatrogasnu štrcaljku sa šmrkom, napunili je sa 200 l benzina i zapalili Josipovu kupelj. Neprijatelj se više nije mogao braniti i morao se predati.
Oslobođenje Novog Marofa (15. rujna) i Varaždinskih Toplica (29. rujna) predstavljalo je veliki uspjeh za Narodnooslobodilački pokret i novoosnovanu Brigadu. Vijest o oslobođenju Varaždinskih Toplica velikom brzinom je prostrujala Varaždinom, Zagorjem, Podravinom, sve do Zagreba. Aktivisti i simpatizeri NOP-a likovali su, a ustaše i proustaški elementi zabrinuto su provjeravali vijest je li točno da je to čvrsto uporište, nadomak Varaždina, u kojem je bila jaka posada, palo u ruke partizana. Pojedinci su mislili da je zauzimanje Varaždinskih Toplica samo uvod u napad na Varaždin i da je zbog toga najpametnije spakirati nužne stvari i što prije se prebaciti u Zagreb. Najbučniji i najopasniji ustaški zlikovci urlali su i prijetili po varaždinskim i ludbreškim kavanama da će i posljednji partizan uskoro biti uništen, a s njima i svi njihovi simpatizeri. „Neće više biti Varaždinskih Toplica“, grmio je kroz ustašku vojarnu bojnik Orešković. „Ja im to garantiram. Gdje god se budu pojavili, ja ću im kralježnicu slomiti i zatrti im sjeme!“
