25.09.1941
Učenicima srednjih škola u Splitu su se dijelile svjedodžbe na talijanskom jeziku, a oni su ih odbili primiti. Na poziv Davora Radovnikovića, Mirka Kaliterne, Željka Draganje i Davora Urlića i drugih omladinaca nekoliko stotina učenika izašlo je na ulicu i krenulo put kazališta, gdje im se priključio veći broj mladih radnika i studenata. Preko tisuću omladinaca demonstriralo je pred kazalištem, gdje su pjevanjem rodoljubnih pjesama izrazili protest protiv talijanske fašističke vladavine i politike talijanizacije.
Fašisti su nasrnuli na mlade splitske demonstrante, koji su nastavili pjevati i krenuli na Pjacu. Tek tamo su ih fašisti uspjeli rastjerati. Kasnije, osobito na Narodnom trgu i kraj ribarnice, svakog mladića zaustavljalo se i tražila mu se legitimacija, a onda bi dobio šaku ili štap i nogom u stražnjicu. Bilo ih je nekoliko koje je i krv oblila. Dobili su batina i oni mladići koji uopće ni ne pohađaju školu. Viđale su se i skupine u civilnim odijelima s vojničkim puškama.
Oko 150 učenika je uhapšeno, no skoro su svi pušteni sljedeći dan. Ovakav odlučan i javan istup splitske mladosti bio je jasna poruka talijanskom okupatoru da, kako su učenici pjesmom poručili, »Nije ovo zemlja talijanska«.
