02.09.1941
Rođen je 2. ožujka 1913. godine u selu Dolovima kod Danilovgrada, u siromašnoj seljačkoj obitelji. Poslije završene osnovne škole, nastavio je školovanje i završio Trgovačku akademiju. Poslije mature, radio je kao dnevničar u Financijskoj direkciji u Podgorici, u kojoj je postojala jaka partijska organizacija KPJ i gdje je Vojin počeo raditi za radnički pokret.
Poslije služenja vojnog roka, 1935. godine, zaposlio se u Mjesnoj kontroli pri Direkciji PTT-a u Zagrebu i istovremeno upisao studij na Visokoj ekonomskoj školi. Nastavio je rad u Savezu komunističke omladine Jugoslavije i u studentskom društvu „Svjetlost”. Zbog aktivnog sudjelovanja u komunističkom pokretu i SKOJ-u, 1937. godine primljen je u članstvo Komunističke partije Jugoslavije.
Travanjski rat i kapitulacija Kraljevine Jugoslavije zatekla ga je u Zagrebu, gdje je, po zadatku KPJ, ostao kao ilegalac u okupiranom gradu. Isprva je bio član Rajonskog komiteta Drugog rajona u Zagrebu, a zatim, od kolovoza 1941. godine, član Biroa Mjesnog komiteta KP Hrvatske za Zagreb.
Božena Brlečić se u Zborniku sjećanja Zagreb 1941-1945, prisjetila ileglanog rada s Vojom i ilegalnog stana u Vlaškoj 70D koji je bio punkt partijske štampe, a nalazio se u neposrednoj blizini policijske postaje Medveščak koja je i danas tamo.
Početkom rujna, uhitili su ga njemački vojnici i ustaše, prilikom izvršavanja zadatka. Bio je podvrgnut mučenju i poslije petosatnog neprekidnog mučenja, izdahnuo u zatvoru. Usprkos brutalnim metodama mučenja, nije odao nikog iz svoje organizacije, kao ni to da je u danima pred uhićenje radio na pripremama diverzije koja je naposljetku izvršena u zagrebačkoj telefonskoj centrali, 14. rujna 1941. godine.
Ivan Šibl u svojoj knjizi "Iz ilegalnog Zagreba" napinje da je Voju kao i Jožu Vlahovića, prepoznao ustaški doušnik i agent Ivan Majerhold. Kaže još da je Majerhold "sudjelovao je u strahovitom mrcvarenju Voje Kovačevića, koji je, odmah poslije hapšenja, pod mukama izdahnuo.". Udarna grupa: Ivan Šibl, Arnold Horvat, Nikola Perković i Lazo Vračarić likvidirala je pet dana kasnije na Trešnjevci Ivana Majerholda.
Cijela Vojinova obitelj je sudjelovala u Narodnooslobodilačkoj borbi. Tijekom rata poginuli su njegov otac Radosav i njegova dva brata, obojica predratni komunisti, a dva druga brata i sestra su nosioci Partizanske spomenice 1941. godine.
Godine 1968., njegovi posmrtni ostatci su preneseni i sahranjeni u novoizgrađenu Grobnicu narodnih heroja na zagrebačkom groblju Mirogoj.
