14.09.1942 - 15.09.1942
Planina v Podbočju, brdsko selo uz samu slovensko-hrvatsku granicu, tijekom Drugog svjetskog rata doživjela je jedan od najgorih ratnih zločina na slovenskom tlu, kojeg će Planinci zauvijek pamtiti.
Zagrebačke ustaše su 14. rujna 1942. na putu prema Žumberku u obližnjim selima uhvatile šesnaest muškaraca i otjerale ih u Planinu, gdje su zarobili još deset seljana i sve zajedno strijeljali u Novoselskoj gori iznad Planine. Masakr je preživio stariji čovjek kojeg je promašio ustaški metak. Sljedećeg jutra vratili su se i ubili još osam seljana koji prethodnog dana nisu bili kod kuće. Odmah nakon strijeljanja pokopani su bez ljesova, a selo sa šesnaest kuća i gospodarskih zgrada potpuno je spaljeno. Potresene i uplakane žene i djeca morali su potražiti spas kod rodbine i prijatelja.
Svećenik iz sv. Križa (Podbočje) zapisao je u svoj dnevnik 15. rujna 1942.: „Planina je sva izgorjela. Stoka, ukoliko nije spaljena, pokradena je. Colarič A. je bio na rubu šume i vidio je. Pokošeni su mitraljezom. Žene i djeca su pušteni tek kad je selo već gorjelo”.
Dvadeset i pet žrtava pokolja pokopali su mještani Novog Sela Žumberačkog gdje su ustaše počinile svoj zločin. Tek 10. prosinca 1942. rodbini je dopušteno ekshumirati posmrtne ostatke Planinaca i prevesti ih u zajedničku grobnicu na groblju u Podbočju. Na spomeniku se nalazi ukupno 34 imena žrtava ustaškog pokolja 14. i 15. rujna 1942.
