04.08.1941
Preko puta Botaničkog vrta nalazio se dom ustaša — studenata. To je bio budući »častnički« kadar ili kako su to drugovi govorili — školovani koljači. Dolazili su i odlazili uvijek u vojničkom stroju s gusto zbijenim redovima. Pjevali su fašističke pjesme prevedene s njemačkog, a naročito su se ponosili nazivom »poglavnikovog tjelesnog sdruga«.
Udarna grupa sastavljena od dvanaest zagrebačkih ilegalaca pod vodstvom Slavka Komara napala je 4. kolovoza 1941. oko podneva bombama, iz Botaničkog vrta, odred Ustaške sveučilišne vojnice koji je izlazio iz studentskog doma u Runjaninovoj ulici: bilo je to napravljeno u znak sjećanja na ubojstvo Krste Ljubičića koje su frankovački studenti počinili 1937. u tom domu. Ova je akcija trebala i ustašama i javnosti pokazati da tragedijom kod Kerestinca komunistički pokret nije uništen. Ilegalci su bacili bombe i potom namjeravali paljbom iz pištolja likvidirati ranjene. No, nisu znali da u vrtu studentskog doma postoji teški mitraljez iz kojeg se tada počelo pucati. Stoga su se, prije nego što su potrošili metke, morali povući. Bilanca napadaje bila 28 ranjenih ustaša. U povlačenju se neki ilegalci nisu snašli, pa su pali u ruke policije. Sam Komar je pretrčao na drugu stranu Botaničkog vrta, skočio s ograde na cestu koja vodi na Miramarski podvožnjak, ali se zatim vratio ,,u grad, u Mihanovićevu”. Naime, Vlado Popović, sekretar Operativnog partijskog rukovodstva za Hrvatsku, koji je imao iskustvo iz Španjolskog građanskog rata i koji ga je pripremao za akciju, savjetovao je Komara kada izvrši neki zadatak, ne bježi ,,u pustinju, nego u gužvu, tamo gdje ima ljudi”. u Mihanovićevoj je Komar naletio na jednog agenta koji ga je pokušao legitimirati, ali je Komar izvukao pištolj i zaprijetio mu: „Marš, ubit ću te.” Tako su se rastali bez ispaljenog metka, pa se Komar izgubio u gradskoj vrevi.
Kako se znalo da je on sudjelovao u akciji, morao je bježati iz grada te je bio jedan od osnivača Žumberačkog odreda.
Do akcije kod Botaničkog vrta obračuni između komunista i ustaških agenata odigravali su se na zagrebačkoj periferiji, obično uvečer ili noću, ali ne usred dana, takvom žestinom i praktički u centru grada. Ova akcija zagrebačkih ilegalaca bila je nedvojbeno najveća dotad. Režim se uplašio i odmah pojačao prisutnost vojske i policije na ulicama, a pokretni prijeki sud ubrzo je za osvetu osudio na smrt 185 Židova i komunista kao „intelektualne začetnike zločina”. Isti je dan strijeljano 98, potom 5. kolovoza još 87 „Židova i komunista”. A to su bile brojke koje su samo službeno bile objavljene. Na saslušanju poslije oslobođenja ustaški zločinac Grga Ereš izjavio je:
»Poslije akcije u Botaničkom vrtu čuo sam da je samo policijski referent Viktor Tomić pohapsio 700 ljudi koje je za odmazdu pobio.«
Izvori: Sa zagrebačkog omladinskog fronta (1952), Zagreb 1941-1945 (Ivo Goldstein), Zagreb se bori (Slava Ogrizović)
