23.08.1941
Pripremni radovi za osnivanje logora počeli su najkasnije 24. srpnja 1941. kada je Ravnateljstvo melioratornih i regulatornih radova NDH naručilo drvo za gradnju drvenih baraka u Jasenovcu.
Za logor je odabrano područje na lijevoj obali rijeke Save u blizini mjesta Jasenovac, radi prometnog položaja na željezničkoj pruzi Zagreb-Sisak-Novska, prostranog ravničarskog terena koji je bilo lako nadgledati, a vrlo teško napasti te postojanja industrijskih postrojenja obitelji Bačić (tvornica lanaca, pilana, ciglana, mlin i električna centrala). Cijelo je područje obilovalo sirovinama za nastavak proizvodnje: kvalitetnom zemljom za izradu cigle i drvom za pilanu.
Zbog poplava rijeka Save, Une i Velikog Struga te blizine Lonjskog i Mokrog polja, taj je kraj često bio pod vodom i nepristupačan.
Osnivanje logora u Jasenovcu ustaše su pokušali u javnosti opravdati potrebom izvođenja melioracijskih radova koji su zahtijevali mnogo radne snage.
Koncentracijski logor Jasenovac sastojao se od nekoliko logorskih jedinica osnovanih u kratkim vremenskim razmacima: logor I Krapje, logor II Bročice, logor III Ciglana i radna grupa Kožara (logor IV) u Jasenovcu, logor V u Staroj Gradišci.
Na logorskim ekonomijama Mlaka, Jablanac, Gređani, Bistrica, Feričanci, zatočenici i zatočenice su radili u vrijeme sezonskih, poljoprivrednih radova. Po završetku poslova najčešće su ubijani na njivama i u obljižnjim šumarcima.
Prvi zatočenici dovedeni su 23. kolovoza 1941. u logor Bročice ili Krapje.
Prva dva logora, Bročice i Krapje, rasformirani su u studenome 1941. masovnim likvidacijama zatočenika i prebacivanjem preživjelih u logor III Ciglana u Jasenovcu, koji od tada počinje djelovati kao logor smrti.
Logor (Krapje) bio je smješten nedaleko od samog sela, a unutar žičane ograde bile su postavljene tri barake na stupovima kao sojenice jer je cijeli teren bio vodoplavan, a osim te tri barake bila je i zgrada za smještaj straže i zapovjedništva.
Naš život je postao još teži nego ranije. Svakodnevan iscrpljujući rad na nasipu i u šumi, nikakva ishrana, stalno batinanje i zlostavljanje, svakodnevno su u našim redovima ostavljali po nekoliko desetina upražnjenih mjesta od drugova koji su tijekom dana na polasku ili povratku s rada ubijeni.
Jednog rujanskog dana upućen je cijeli logor na utvrđivanje nasipa uz rijeku Strug jer je zbog visokog vodostaja pretilo izlijevanje i poplava terena.Tjerali su nas kao zvijeri, pa tako radeći cijeli dan bez odmora, uz stalno divljanje ustaša, ostalo je više od 100 ubijenih čija su tijela ugrađena u obale nasipa....
Nakon pet kilometara puta ugledali smo logor (Bročice): crna čekinjasta žica diže se u gustim redovima preko tri metra visine. Neprobojan žičani zid uokviruje pravilan kvadrat tla sa stranama dugim do pet stotina metara. S četiriju uglova po jedna sojenica nadgledava logor – visoko uzdignuta stražarnica iz koje viri težak mitraljez. Usred logorskog kruga leže tri napukle barake, skalupljene od starih dasaka.
... Po strani, četvrta, manja baraka upravne pisarnice i logorske posade. ...
... Dolazile su mase srpskih seljaka i građana, kolone hrvatskih omladinaca, radnika i intelektualaca, Židova, studenata, trgovaca i zanatlija. Prezauzeta smrt nije dospijevala prorijediti redove zatočenika. Stalno nas je bilo oko 2.000. ...
S jesenskim kišama postalo je očigledno da logori u Krapju i Bročicama (logori I i II u sustavu jasenovačkih logora) ne mogu tijekom zime opstati na dotadašnjim lokacijama. Pripreme za preseljenje započele su već u listopadu 1941. odabirom zatočenika stručnjaka različitih zanimanja za novi logor na prostoru industrijskog postrojenja obitelji Bačić, tzv. Ciglane, udaljene oko kilometar istočno od mjesta Jasenovac.
Logori I i II preseljeni su između 14. i 16. studenog 1941. O kakvom se preseljenju radilo najbolje svjedoči podatak da je u logor III Ciglana došlo tek oko 1.500 zatočenika od njih 3.000 do 4.000 iz oba logora.
Preseljenjem zatočenika i osnivanjem novog logora osobno je rukovodio ustaški satnik (kasnije pukovnik) Vjekoslav Maks Luburić, koji je početkom srpnja 1941. bio imenovan zapovjednikom svih koncentracijskih logora u NDH. U rujnu 1941. boravio je desetak dana u njemačkom koncentracijskom logoru Sachenhausen-Oranienburg, gdje je stekao uvid u organizaciju logorske radne službe i funkcioniranje logora kombiniranog tipa (proizvodnja za potrebe vojske te izolacija i likvidacija «nepoćudnih»), što je namjeravao primijeniti u Jasenovcu.
Logor Jasenovac bio je višenamjenski koncentracijski logor, istovremeno i sabirni (u njemu su bili muškarci, žene i djeca iz svih krajeva NDH), prolazni (iz njega je dio zatočenika/ca upućivan na prisilni rad u Treći Reich), radni, kažnjenički (u njega se dolazilo i po presudi zbog izvršenog kaznenog djela), zarobljenički (zarobljeni partizani i pripadnici narodnooslobodilačkog pokreta, kao i domobrani i četnici), ali prije svega bio je logor smrti.
Bio je stratište za većinu onih koji su u njega ušli, bez obzira na nacionalnu, vjersku, rasnu ili ideološku pripadnost.
U logoru Jasenovac ustaše su zatočenike/ce ubijali klanjem, vješanjem, umlaćivanjem, izgladnjivanjem i teškim fizičkim radom.
Nakon savezničkih bombardiranja logora u ožujku i travnju 1945., u kojima su uništeni mnogi objekti unutar logora, Vjekoslav Maks Luburić naredio je da se likvidiraju svi zatočenici/ce, a logor i mjesto Jasenovac do temelja sruše i spale, kako bi se prikrili tragovi zločina.
Od preostalih zatočenika jasenovačkog logora formirane su skupine koje su radile na iskopavanju i spaljivanju leševa ranije ubijenih zatočenika/ca u Donjoj Gradini i ispred bolničke barake u logoru III Ciglana Jasenovac.
Izvor: Javna ustanova spomen područje Jasenovac
