08.07.1941
Prvi narodni heroj poginuo u NOR-u je Lovro Šperac - Renko. Zbog revolucionarne i komunističke djelatnosti hapšen je i osuđivan. 1939. zatvoren je u Lepoglavi, a nakon okupacije predat je ustašama koji su ga u strijeljali kod Varaždina.
Rođen je 1. srpnja 1906. godine u Omišu kod Splita. U Omišu je završio osnovnu školu, a gimnaziju pohađao u Splitu, Sarajevu i Beogradu. Zbog očeve smrti i materijalnih teškoća u brojnoj porodici, dalje školovanje financirao je satovima instrukcija đacima i obavljao razne fizičke poslove. Ne mogavši da si osigura život u Beogradu, preselio se u selo Dovliće kod Sarajeva, gdje se zaposlio kao učitelj. Tamo je radio dvije godine.
Pošto je brat Ivo pristao da ga novčano pomogne, Lovro je upisao agronomiju na Sveučilištu u Zagrebu. U vrijeme studija, postao je član Komunističke partije Jugoslavije. Iste godine ga je uhapsila policija, ali je poslje dvadeset dana bio pušten. Početkom rujna 1931, policija ga je ponovno uhapsila, ali je zbog nedostatka dokaza bio oslobođen 15. travnja 1932. godine. Krajem godine, bio je s grupom drugova, po zadatku KPJ, u Parizu zbog nabavke materijala za partijsku štampariju. Poslje povratka, nastavio je studije u Beogradu i uključio se u rad beogradske organizacije KPJ.
Poslje diplomiranja, kao inženjer agronomije, radio je u Šumadiji na izradi katastra. Tada je, među ostalim, pomagao u radu organizacija KPJ po selima oko Kragujevca. Zbog te je aktivnosti bio uhapšen 21. studenog 1935. godine, i od Suda za zaštitu države osuđen na godinu dana robije, koju je služio u Sremskoj Mitrovici i Mariboru.
Poslje izlaska s robije 1937. godine, vratio se u Omiš i postao član Mjesnog komiteta KPJ. Tada je doprinio primanju novih članova u KPJ, učvršćenju organizacije KPJ u Omišu, te širenju njenog utjecaja u gradu i okolini. Organizirao je štrajkove u Industriji cementa u Omišu i industriji karbita u Dugom Ratu. Pokušao je da se s grupom dobrovoljaca prebaci u ratom zahvaćenu Španjolsku, ali nije uspio.
Njegova biblioteka bila je okupljalište ljevičara, a aktivno je djelovao i na otocima Brač i Hvar, gradovima Makarskoj, Imotskom i u selima na Mosoru. Na jednom partijskom zadatku, bio je uhapšen u Zadvarju 1938. godine, i kažnjen. Kasnije je bio organizator demonstracija, zbog čega je uhapšen 27. prosinca 1939. godine i odveden u zatvor u Lepoglavu. Bio je pušten 27. srpnja 1940. godine. Policija ga je ponovno uhapsila rujna 1940. godine, ali su ga drugovi oslobodili iz autobusa koji je trebalo da ga odvede u Split. Krajem istog mjeseca, ponovno je bio uhapšen i zatvoren u Lepoglavu.
Poslje okupacije Jugoslavije u travnju 1941. godine, pripadnici „Mačekove zaštite“ predali su ga ustašama. Oni su ga 8. srpnja izveli iz Lepoglave i strijeljali kod Varaždina u tridesetipetoj godini života.
Ukazom predsjednika Federativne Narodne Republike Jugoslavije Josipa Broza Tita, 24. srpnja 1953. godine, proglašen je za narodnog heroja.
