Srijeda 4.12.2024.

Ustaše strijeljale hrvatskog nogometnog reprezentativca Svetozara Đanića - Lalu

U rano jutro 18. lipnja 1941., ustaše su u šumu Dotrščina odveli stotinu rodoljuba i tamo ih streljali. Jedan od stotine bio je Svetozar Đanić - Lala, nogometaš zagrebačkog *Građanskog* koji je samo tri dana ranije u Beču nastupio za reprezentaciju tzv. NDH u utakmici protiv reprezentacije Trećeg Reicha.

Danas ne znamo ni kada je Đanić rođen. Prema jednom izvoru, rođen je 1917. godine, prema drugom 1920. godine. Spora nema oko toga da je rođen u Sremu, u selu Menđelos (danas općina Sremska Mitrovica), u porodici koja je simpatizirala radnički pokret.

U Zagreb dolazi 1937. godine i odmah postaje jedan od glavnih igrača Građanskog, omiljen među suigračima i među publikom. Tada i pristupa revolucionarnom pokretu. Njegov tadašnji trener Marton Bukovi posvjedočio je da po naprednim shvaćanjima Lala nije bio usamljen u svlačionici Građanskog, već da je veći broj igrača simpatizirao napredne ideje i radnički pokret. Među njima se isticao Florijan Matekalo Conja, koji je 1939. godine bio prvi strijelac za reprezentaciju Banovine Hrvatske, za koju je igrao i Đanić.

Nakon nešto više od godine u Građanskom, Lala je prešao u Viktoriju iz češkog Plzenja, gdje nije samo igrao nogomet, već se i školovao ali i aktivno sudjelovao u radničkom pokretu. Po povratku iz Čehoslovačke 1939. godine, već je bio član Komunističke partije te je nastavio djelovanje u revolucionarnom pokretu u Zagrebu.

Izbijanjem rata i uspostavom tzv. NDH, Lala je kao komunista i Srbin bio na meti režima, ali ga je donekle štitila reputacija omiljenog igrača Građanskog. Zbog toga je pozvan i igrati za reprezentaciju tzv. NDH, ali je uhapšen odmah po povratku u Zagreb. Kako je provaljen i pod kojim je optužbama uhapšen i streljan nije poznato, jer je njegov dosije iz Ustaške nadzorne službe uništen.

Malobrojna svjedočanstva o Lali ostala su u knjizi "Sportaši na putevima revolucije" (Zagreb: Sportska štampa, 1966), a o zaboravu i prešućivanju kojem je podvrgnut posljednjih 30 godina pisao je Aleksandar Holiga u članku "Vatreni kojeg su strijeljali"