Tiskan prvi broj Slobodne Dalmacije

Prvi broj Slobodne Dalmacije tiskan je u napuštenoj pastirskoj pojati na Mosoru 17. lipnja 1943. godine s podnaslovom "Dnevnik Jedinstvenog narodnooslobodilačkog fronta Dalmacije".

U knjizi Dalmacija 1943 Drago Gizdić o nastanku ovih splitskih novina piše: "U Mosoru na kamenjaru, pred sjedištem Pokrajinskog komiteta, danas smo diskutirali (Amulić, Žanko, Geršković, Šehović, P. Šegvić, V. Cvrlje i ja) o pokretanju novog lista za Dalmaciju. Složili smo se da pokrenemo novi list. S obzirom na to da smo sada u neposrednoj blizini Splita, lakše ćemo i brže dolaziti do papira i boje, a isto tako brzo do vijesti iz najvećeg dijela Dalmacije. Dugo smo zatim raspravljali o imenu novog lista, a na kraju smo usvojili prijedlog P. Šegvića da se list zove Slobodna Dalmacija. U tom imenu se sretno spaja pojam sloboda, kao glavni cilj naše borbe, s nazivom naše pokrajine. (...) Većina je materijala dopremana iz Splita preko ilegalnih kanala, za što je bio zadužen Ivo Gatin. Nikad se Slobodna Dalmacija nije tiskala u onolikom broju koliko se tražilo."

Na naslovnici prvog broja, uvodne riječi kažu:
"Dalmacija vrije. U Dalmaciji opet bukti plamen narodnooslobodilačke borbe." 

Nakon što su Talijani minobacačima stali gađati Mosor, uredništvo se premjestilo u Brštanovo pod Mosećem. U rujnu 1943. godine, poslije kapitulacije Italije, list se nakratko tiskao u Splitu, a potom se list selio od Ogorja do Livna da bi se zatim uredništvo i sva oprema prebacila prosinca 1943. na Hvar. S Hvara, koji su već u siječnju 1944. godine okupirali nacisti, uredništvo je prebjeglo na slobodni otok Vis gdje su novine jedno vrijeme tiskane i u obiteljskoj kući književnika Ranka Marinkovića. U to vrijeme Slobodna već sadrži vijesti o kulturi i športu. Piše se o kazalištu i o Hajduku, obnovljenom na Visu na dan sv. Dujma, 7. svibnja 1944. godine. Partizanske postrojbe su u jesen 1944. godine krenule u oslobođenje Dalmacije, pa 72. broj lista od 26. listopada donosi naslov preko čitave prve stranice: “Oslobođen je Split, ponos hrvatske Dalmacije”.

Uredništvo Slobodne Dalmacije tada je konačno preseljeno u oslobođeni Split, a prostorije je pronašlo u kući Ivanišević kod Pazara