Srijeda 10.8.2022.

Umro Mihajlo Soboljevski, jugoslavenski partizan poljskog porijekla

Rođen je 15. jula 1923. godine u nekadašnjem poljskom naselju Dombrava kraj Bosanskog Novog, od oca Johana i majke Ane Pavlovski u siromašnoj seljačkoj porodici poljskih imigranata. Bio je deseto dijete u porodici, s tri brata i šest sestara, a u knjigu rođenih upisan je pod imenom Mihovil Sobolewski. Osnovnu školu završio je u rodnom selu. Godine 1936., seli se u selo Dragovci. Početkom 40-tih godina prošlog stoljeća, odlazi da radi u rudniku u selu Banovići, kraj Tuzle.

26.11.1942. godine, dobrovoljno odlučuje da pristupi Narodnooslobodilačkoj vojsci, točnije Drugoj četi Trećeg bataljuna koja pripada Drugoj dalmatinskoj proleterskoj udarnoj brigadi te ubrzo postaje politički komesar čete. U borbama kod Priboja 1943. godine, ranjen je u nogu i ruku, prilikom opkoljavanja ustaša, Nijemaca i četnika. Uslijed posljedica ranjavanja, pada s konja u zamrznutu rijeku, iz koje su ga na sreću izvukli njegovi suborci.

Vjerovatno pre nego što je bio ranjen, u zimu 1943. godine u Novoj Varoši, Mihajlo Soboljevski i narodni heroj Stevo J. Opačić su izveli smjelu akciju, Mihajlo je opazio grupu njemačkih i četničkih vojnika. Stevo J. Opačić naređuje Mihajlu da se sagne kako bi na njegovo rame stavio puškomitraljezac, Stevo zatim puca na neprijateljske vojnike. Rezultat, značajni gubici za Nijemce i četnike kao i dobar broj njihovih vojnika koji je izbačen iz stroja. Za smjelu akciju Mihajlo J. Soboljevski i njegov ratni drug narodni heroj Stevo J. Opačić su bili pohvaljeni od strane svojih nadređenih. Stevo J. Opačić je često pričao o ovoj smjeloj akciji i hrabrosti tada dva vojnika Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije među ratnim drugovima.

U jeku šeste neprijateljske ofenzive, njemačke operacije Kugelblitz, Mihajlo je teško ranjen u glavu, prilikom čuvanja mosta na reci Uvac, gdje su se nalazila četiri pripadnika NOVJ, među kojima je bio i narodni heroj Stevo J. Opačić. Iznenada, uslijed akcije njemačkih tenkova, počinje granatiranje mosta, kao i kuće gdje su oslobodioci bili smješteni. U tom trenutku Mihajlo Soboljevski i jedan od njegovih suboraca su teško ranjeni, a Mihajla je pogodio geler u glavu, kod desnog uha i u ruku. Uz gubitak velike količine krvi i teškom mukom počinju da se povlače puzeći po snijegu, praćeni zvucima njemačke artiljerije. Kada su mislili da će ih snaga izdati i da neće preživjeti, u pomoć im je pritekao narodni heroj Stevo Opačić koji im je spasao život. Mihajlo je u bolnici proveo nekoliko dugih mjeseci, boreći se za život. Prilikom ponovnog uključivanja u ratne operacije, zbog svog požrtvovanja i zalaganja u teškim borbama protiv okupatorskih snaga, postao je nosilac nekoliko medalja, među kojima su medalja za hrabrost i medalja zasluga za narod.

Mihajlo J. Soboljevski je također bio član delegacije pod komandom narodnog heroja, nosioca brojnih jugoslovenskih odlikovanja Peke Dapčevića kome su talijanski fašisti potpisali kapitulaciju u Beranima 1943. godine, kapitulacija se odnosila za područje Crne Gore. Krajem oktobra 1944. godine Mihajlo Johan Soboljevski s Drugom dalmatinskom proleterskom udarnom brigadom oslobađa Dubrovnik od okupatora, zatim sa svojim suborcima trijumfalno ulazi u Dubrovnik. Sudjelovao je u operacijama oslobođenja Crne Gore, u Mostarskoj operaciji 1945. godine, zatim u operacijama 4. armije sudjeluje u oslobođenju Karlobaga, Raba, Cresa, Lošinja i Istre. Borbeni put završava učešćem u oslobođenju Trsta kao politički komesar čete s činom poručnika.

Poslije rata dao je pismenu izjavu za povratak kući, ali na nagovor viših oficira odlučuje da ostane u JNA. Završio je vojnu školu u Sarajevu i vojne kursove u Beogradu, a vojnu službu odradio je u Subotici, Somboru, Novoj Pazovi i Inđiji. Zatim je služio u Novom Sadu, Splitu i na kraju u Tuzli i Slavonskoj Požegi. Također je bio član Komunističke partije Jugoslavije od 1944. godine. Jedan deo vojne službe, u Tuzli i Slavonskoj Požegi, proveo je u Kontraobavještajnoj službi, koja je nastala od Trećeg odsjeka Odjeljenja za zaštitu naroda. U Splitu je 1954. godine, kao kapetan prve klase, preživio pokušaj atentata od strane proustaških ekstremista. Bilo je to njegovo ukupno sedmo ranjavanje, računajući šest tijekom rata.

1962. godine je promoviran u čin potpukovnika JNA, da bi na kraju vojne službe bio demobiliziran 1. ožujka 1968. godine s istim činom. Pored Mihajla i njegova sestra je bila sudionica Narodnooslobodilačke borbe. Umrla je 1945. godine. Njegova supruga Dobrila rođ. Petrović (1925.-1996.) bila je ilegalka u Novom Sadu toko Drugog svjetskog rata, a nakon rata je imala rang kapetana u JNA. Stric je poznatom jugoslavenskom historičaru poljskog porekla dr. sc. Mihaelu Sobolevskom.

Usprkos ratu i raspadu Jugoslavije, Mihajlo Soboljevski je do kraja života ostao na komunističkim i proletersko-internacionalističkim pozicijama. Umro je 1. juna 2015. godine nakon kraće i teže bolesti na VMA u Beogradu. Ispraćen je uz najviše vojne počasti 4. juna 2015. godine u Beogradu.

Nosilac nekih od sljedećih jugoslavenskih odlikovanja:

Orden za hrabrost (dvaput)
Orden za vojne zasluge sa zlatnim mačevima,
Orden za vojne zasluge sa srebrnim mačevima,
Orden zasluga za narod sa srebrnom zvezdom,
Orden narodne armije sa srebrnom zvezdom
Orden rada sa srebrnim vencem kao i većeg broja medalja i priznanja.