Ponedjeljak 28.11.2022.

Rođen Ante Bilobrk-Žila, narodni heroj iz Brštanova

Ante Bilobrk-Žila, znameniti junak bitaka na Neretvi i Sutjesci, poginuo je svega dva tjedana nakon proboja na Zelengori. Naime, krajem lipnja 1943. Žila je teško ranjen prilikom napada na neprijateljsko uporište u Vlasenici. Unatoč ranjavanju ostao je na položaju i nastavio se boriti, a presudio si je posljednjim metkom nakon što su ga neprijateljski vojnici pokušali uhvatiti živog. 1953. godine proglašen je narodnim herojem SFRJ.

Žila je rođen 8. travnja 1919. u siromašnoj porodici u selu Brštanovu u Dalmatinskoj zagori. Kao i brojni njegovi vršnjaci, trbuhom za kruhom odlazi u obližnji Split gdje izučava zanat te se zapošljava kao bojadisar u brodogradilištu. U to vrijeme radnički sloj u splitsko-solinskom industrijskom bazenu bio je pod snažnim utjecajem Partije. I Žila dolazi u doticaj s revolucionarnim radničkim pokretom, uključuje se u sindikalnu organizaciju, a 1940. primljen je u KPJ. Žila je često odlazio roditeljima u Brštanovo, gdje je širio revolucionarne ideje među mladim ljudima. Pojedinci poput Žile bili su izuzetno važni za kasniji razvoj partizanskog pokreta u splitskom zaleđu. Naime, zbog pogrešnog pristupa prijeratnog pokrajinskog rukovodstva Partije za Dalmaciju, u brojnim selima Dalmatinske zagore gotovo da nisu postojale partijske ćelije. Stav da Partija nema što tražiti na selu, jer tamo nema radnika, bio je neispravan i politički štetan, a djelomično je ispravljen tek imenovanjem novog rukovodstva krajem 1939.

Nakon kapitulacije Jugoslavije i talijanske okupacije Splita, Žila se priključuje pokretu otpora, ali brzo biva uhićen od strane fašističkih vlasti. Pošto je uspio pobjeći iz zatvora, odlazi u rodni kraj gdje radi na okupljanju pristalica narodno-oslobodilačkog pokreta. Uskoro i sam odlazi u partizane, gdje vrši niz odgovornih dužnosti. Kao komesar Mosećke partizanske čete, Žila se najviše angažirao u radu s mladima. Bio je i jedan od delegata na prvom kongresu antifašističke omladine Jugoslavije u Bihaću, te je izabran za člana Zemaljskog odbora. Po osnivanju Treće dalmatinske brigade, vrši dužnost komesara Prvog bataljona. Istaknuo se hrabrošću vođenjem bataljona prilikom napada na konvoj talijanskih kamiona kod Podstrane, pri čemu je ubijeno 40 crnokošuljaša, te prilikom napada na blindirani vlak između Labina i Kaštela pri čemu je stradao veći broj talijanskih vojnika. Brigada ubrzo odlazi prema Neretvi gdje se sukobljava s ustašama kod Širokog Brijega i četnicima na planini Čvrsnici. Žila se posebno istakao prilikom prijenosa ranjenika preko Neretve i snijegom prekrivenog Prenja prema Nevesinju. Uslijedila je i peta ofenziva, u kojoj je Treća dalmatinska brigada nakon niza teških borbi i velikih gubitaka rasformirana. Žila je prebačen u Prvu proletersku brigadu, gdje je vršio dužnost komesara čete sve do tragične pogibije u Vlasenici. Ostao je upamćen kao skroman i hrabar borac, iznimno poštovan od boraca i rukovodilaca.

Tijekom rata Žilino rodno Brštanovo dalo je oko 100 boraca NOB-a (T. Kovač navodi podatak o njih 99). Imena 37 palih boraca i 3 žrtave fašističkog terora upisana su se na spomen-ploči na nekadašnjem Spomen-domu u neposrednoj blizini osnovne škole. Veći broj boraca poginuo je u bitkama na Neretvi i Sutjesci. Na Neretvi su poginuli (3): Bešker Marko, Piplović Josip i Šolić Grgo. U bitci na Sutjesci stradali su (22): Bilobrk Jakov, Maleš Jakova Ante, Maleš Josipa Ante, Maleš Ivan, Polić Anđelko, Polić Ante, Polić Ivan, Polić Ljubo, Sikirica Ante, Sikirica Ivan, Stričević Jure-Đuro, Stričević Luka, Stričević Marko, Stričević Petar (Aleksandar), Šolić Petar, Vrvilo J. Ivan, Vrvilo B. Marko, Vrvilo M. Marko, Vrvilo P. Marko, Vrvilo Mate, Žižić Ante i Žižić Stipan. Frano Maleš zarobljen je kod Miljevine u posljednjim danima bitke na Sutjesci, a umro je u logoru Auschwitz. Po narodnosti svi su bili Hrvati, osim Stričevića koji su deklarirani kao Srbi. Spomen-ploča je uklonjena 90-ih godina, baš kao i Žilina bista ispred zgrade doma, a preimenovana je i osnovna škola koja je nosila ime Ante Bilobrka-Žile. Unatoč tome, uspomena na Žilu i partizanske borce iz Brštanova još uvijek živi.

Valja spomenuti da je tijekom rata u Brštanovu jedno vrijeme tiskana i Slobodna Dalmacija. Pokrajinski komitet KPH za Dalmaciju preselio se s Mosora u Brštanovo u srpnju 1943, dok je Agitprop nastavio s tiskanjem Slobodne Dalmacije u prostorijama osnovne škole. Tiskano je gotovo 11 brojeva, sve do preseljenja u netom oslobođeni Split u rujnu. U kolovozu 1943. u Brštanovu je boravio i Ivo Lola-Ribar. Tomu u čast u zaseoku Žižići podignuta je spomen-ploča.

Izvor: Slobodna Dalmacija
Izvor: Slobodna Dalmacija, 1.5.1991.