30.03.1945
Luigi Rugi, partizanski pilot Prve eskadrile NOVJ, rodio se 30. ožujka 1921. u Zadru od oca Umberta i majke Marije, rođene Perić. Pilotsku akademiju završio je neposredno prije rata u Caserti. Kao zakleti antifašist mladi Luigi nije htio letjeti u Dučeovim formacijama, ali su ga u grčevitoj potrazi za pilotima mobilizirali Nijemci te mu ustupili mali školski avion Nardi FN-315. Čim je poletio, Luigi je skrenuo na istok te sletio na Glamočko polje gdje se pridružio jugoslavenskim partizanima. Nakon doškolovanja u savezničkoj bazi Carovigno na jugu Italije i obuke za borbeno letenje u Libiji stupio je kao najmlađi pilot u slavnu Prvu eskadrilu.
Prva eskadrila je od 31. kolovoza 1944. do 31. ožujka 1945. izgubila 7 pilota. Poginuli su majori: Franjo Kluz, Mileta Protić, Ratko Jovanović, Arkadija Popov, kapetan Leopold Ankon, potporučnik Luigi Rugi i zastavnik Aleksandar Vuković. Ovi gubici doveli su eskadrilu na brojno stanje od 14 pilota s kojim je dočekala i kraj rata. Piloti su često izvršavali dnevno više od jednog zadatka, a dešavalo se da se pojedinci opterete s tri pa i četiri borbena leta dnevno. Prva eskadrila je bila naoružana avionima tipa Spitfire Mark Vc.
Svoj posljednji 62. borbeni zadatak Lugi je obavio mitraljirajući i bombardirajući njemačku kolonu u Lici. No nažalost zadatak je završio kobno - poginuo je 30. ožujka 1945. prilikom ateriranja na viški aerodrom. Naime, jedna bomba greškom se nije otkačila s Luigijevog Spitfajera pa je eksplodirala pri dodiru piste prilikom slijetanja.
Odlomak o njegovoj pogibiji iz knjige "Vazduhoplovstvo u strategiji NOR", stranica 118.
Izvršavajući u sastavu odjeljenja svoj 62. borbeni zadatak - djelovanje po njemačkom položaju u rajonu selo Babin Potok u Lici, Luigiju se, i pored svih pokušaja, nije otkačila jedna bomba. I pored uputstva komandira eskadrile da avion usmjeri ka moru i iskoči padobranom, Luigi je po svaku cijenu htio da sačuva avion toliko potreban za daljnja djelovanja. Odlučio je stoga da sleti na aerodrom Vis s aktiviranom bombom ispod krila aviona i poduzeo sve što je bilo u njegovoj moći. Na žalost, pri dodiru piste, bomba se otkačila, eksplodirala i raznijela Luigija i njegov avion koji je iznad svega volio i od koga nije htio da se rastane ni u ovoj prilici.
Baš taj dan bio mu je rođendan i trebao je biti primljen u SKOJ. Umjesto slavlja zavladala je golema tuga jer je Luigi bio miljenik sviju, a malo tko bi na aerodromu prošao mimo njega da mu nije dobacio "Ej Luigi". Pokopan je na Visu, a 1957. uz vojne počasti prenijet u Zadar gdje je sahranjen pored sestre Mafalde koji su zvjerski ubili ustaše. Naknadno su posmrtni ostaci prenijeti u zajedničku kosturnicu osloboditelja Zadra.
