28.03.1944 - 29.03.1944
U ožujku 1944. na području Cetinske krajine, njemačke i kvislinške snage; čiji su sastav činili dijelovi: 14. puka 7.SS „Prinz Eugen“, 369. hrvatske legionarske „Vražje“ i 118. lovačke njemačke divizije, te dijelovi iz satnija 27. ustaške bojne od Aržana i satnije 6. bojne 9. posadnog Zdruga sa Hana kod Sinja, vodile su oružane borbe protiv štabova i partizanskih jedinica: Dinarskog i Mosorskog odreda i 3. (10.) dalmatinske brigade.
U tim žestokim borbama jedna i druga strana bilježile su velike gubitke u ljudstvu i materijalnim sredstvima, dok neprijateljske oružane snage nisu odlučile da poduzmu široku ofenzivu, iz svih pravaca, protiv štabova i jedinica NOV i POH na području Podkamešja, 28.ožujka 1944.
Štabovi partizanskih jedinica, uvidjevši, da će pred naletom mnogo jačeg neprijatelja naći se u okruženju (obruču), da ne bi bili uništeni, odlučili su; da se pregrupiraju korištenjem pogodnosti zemljišta, i povuku, uz vođenje odsutne obrane, s povoljnijih položaja, pri samom vrhu Kamešnice, gdje su vladale teške vremenske neprilike.
Tek tada, kada su partizanske jedinice zauzele sigurnije položaje, primijetili su velike oblake dima u pravcu s. Otoka. U prvi čas pomišljalo se, da su kuće zapaljene od djelovanja neprijateljskog topništva. Međutim, nedugo iza toga počele su gorjeti i druga sela Podkamešja.
U desetak sela Podkamešnice streljano je i spaljeno oko 1400 ljudi, žena i djece:
Rudi – 271
Otoku – 220
Podi – 107
Voštanama – oko 400
Krivodolu – 96 itd.
Vojska je napravila obruč oko sela. Stanovci su nabijeni u kuće, te su zatim izrešetani mitraljezima. Nakon toga su kuće zapaljene. Rijetki svjedoci su preživjeli, uglavnom djeca zarobljena ispod mrtvih.
Zapovjedništvo 27. ustaške bojne iz Sinja, 1. Stožeru ustaške bojnice u Zagrebu, piše:
„28.3.1944. njemačke trupe … prilikom poduhvata pravcima: Sinj – Han – Obrovac – Gala – Ruda itd., izvršili su strahoviti i užasan pokolj među najčišćim hrvatskim življem …“. Ova ustaška bojna očito svoje saveznike nazivaju koljačima i palikućama, a da im pri tome nije palo na pamet da napišu, da je njihova jedna satnija sudjelovala u pokolju civila u s. Voštane, gdje je na najsvirepiji način pogubljeno oko 400 stanovnika, svih uzrasta.
U izvještaju Ravnateljstva promidžbe za Dalmaciju od 3.4.1944.g. govori se o zvjerstvima koja su počinili SS odredi, na 2007 osoba.
U izvještaju Štaba 8. korpusa od 5.4.1944.g. o akciji Nijemaca na prostoru oko Mosora i Kamešnice, „…a prema podacima kojima do sada raspolažemo, broj žrtava iznosi 1804 osobe…“.
U brzojavu njemačkog opunomoćenog generala u Hrvatskoj komandi Wermachta od 26.4.1944.g. kaže se: „…procjenjuje se da je ubijeno oko 3000 Hrvata oba spola…“.
Državni tajnik Nardelli iz Ministarstva vanjskih poslova NDH, u dopisu od 5.9.1944.g. ističe: „…u pokolju koji su izvršile postrojbe SS divizije „Prinz Eugen“ u cetinskoj i poljičkoj krajini… …broj žrtava ovog masakra penje se po primljenim podacima oko 3000, uglavnom žena, djece i staraca…“.
(Svi citirani dokumenti nalaze se u državnom arhivu u Splitu)
Izvor:
71. OBLJETNICA NAJMASOVNIJEG I NAJSVIREPIJEG POKOLJA NJEMAČKIH I KVISLINŠKIH VOJNIKA NAD CIVILNIM STANOVNIŠTVOM PODRUČJA PL. MOSOR I PODKAMEŠNICE OD 26-30. OŽUJKA 1944.g., Predsjedništvo ZUABA SDŽ, predsjenik KREŠIMIR SRŠEN, prof.
