12.03.1943
Zamah narodnooslobodilačkog pokreta u sjevernoj Dalmaciji bilježi se, naročito, između početka zime i proljeća 1942—1943. Primorski pojas od Šibenika do Zadra meta je partizanskih akcija i žive aktivnosti organizacije NOP-a.
Talijanskim okupatorima takva situacija ometala je planove totalne okupacije i ovog dijela Dalmacije i provođenje fašističke strahovlade, terora i progona. Stoga su oni krajem zime 1943. odnosno nadomak proljeća treće ustaničke godine pokušali jakim snagama izvršiti snažnu ofenzivu na partizanske snage. Računa se da je u toj ofenzivi sudjelovalo oko 10.000 talijanskih vojnika i jedinica tzv. antikomunističke milicije (četnika). Ofenziva je bila usmjerena na teritorij Vodica s namjerom da se konačno obračuna s primorskim partizanskim snagama koje su do tada dosta uspješno djelovale na tome području povezujući teritorij primorja s unutrašnošću. Ofenziva je počela 7. i trajala je sve do 23. ožujka 1943.
Nadmoćne neprijateljske snage, sasvim razumljivo, potisnule su privremeno partizanske snage. Uništavajući sve ono što je moglo poslužiti partizanskim jedinicama i NOP-u, oni su pred sobom postikivali i neboračko stanovništvo, terenske radnike, uništavali punktove i skloništa. Ofenzivnim naletom neprijatelja bila je zahvaćena i grupa članova Kotarskog komiteta KPH Biograda, koja je trebala 13. ožujka stići u zaselak Šarića Kotelji na primoštenski teren, na okružnu konferenciju KPH za sjevernu Dalmaciju. Spomenuta grupa stigla je na punkt vodičkih partizana koji se nalazio u predjelu Leča, svega tri kilometra od Vodica. Kako je vladala žestoka ofenziva neprijatelja, drugovi iz Biograda morali su se zadržati na vodičkom terenu jer im u novonastaloj situaciji nije bilo moguće nastaviti put na primoštenski teren, na zakazanu konferenciju.
Ujutro, 12. ožujka, negdje oko 10 sati, iz pravca Vodica i Okita primijećen je pokret neprijatelja u pravcu Leča. U takvoj situaciji bilo je odlučene da se drugovi iz Biograda (njih četvorica) sa još desetoricom sa vodičkog terena probiju u pravcu Srime i tu smjeste i sklone u bunker. Neprijatelj je sa svih strana nastupao prema partizanskim punktovima. Za nesreću on je za vodiče imao izdajnike, koji su znali položaj partizanskih skloništa i punktova na terenu Vodica, Srime i okolice. Sasvim razumljivo, ubrzo je, uz pomoć izdajnika Tome Skroze, došlo do otkrivanja skloništa biogradskih i vodićkih terenskih radnika.
Dramatičan je bio okršaj nadmoćnog neprijatelja i 14-orice partizana, medu kojima su bila i dva maloljetnika. Otkriveni drugovi i drugarice radije su izabrali sigurnu smrt u junačkom otporu nego kukavičku predaju. Drugovi iz Biograda branili su ulaz u sklonište dok su drugarice, među kojima je bilo članova Mjesnog i Općinskog komiteta KPH Vodice, palile arhivu i povjerljivi materijal. Drugovi su imali svega devet pištolja i desetak ručnih bombi.
Nakon dvosatnog otpora i kad se municija primakla kraju, zajednički se dogovaraju da svi iziđu i da u pokušaju bijega traže spas. Drug Vice Colić to prvi pokušava, ali ustaje pokošen nedaleko od skloništa.
Fašisti su pristupili mučenju muškaraca naočigled drugarica, pokušavajući na taj način da neke od prisutnih privole na kukavičluk. Danila Štampaliju, sekretara Kotarskog komiteta KPH Biograd, Vjeka Mikasa i Baru Burčula, članove Kotarskog komiteta i Antu Birina iz Vodica fašisti su odmah odveli u stranu i naočigled drugarica strijeljali. Drugarice su ostale tvrde i nepokorene. Hrabro su podnijele smrt svojih drugova. Kada je na njih došao red za likvidaciju, drugarica llinka Grgurev pokušala je pobjeći, ali nije uspjela. To je srećom uspjelo samo drugarici Antici Špirić.
Noću 13 i 14. ožujka drugovi sa Srime sahranili su 5 drugova i 6 drugarica u istoj ogradi gdje su i ubijeni. Poslije oslobođenja njihovi posmrtni ostaci su prenijeti u grob sagrađen uz turističku cestu, 1 km sjeverno od Angrižova, a zatim u zajedničku grobnicu u Vodicama, odnosno u Biogradu na moru.
Spomenik na ove heroje više puta je bio na meti fašističkih vandala. Rad šibenskog akademskog kipara Ante Despota podignut je 1973. godine. Početkom 90tih pucano je po njemu, uništena je spomen ploča, buktinja i zvijezda petokraka. Spomen ploča je obnovljena na 71. godišnjicu oslobođenja Dalmacije. Da bi je fašistički vandali skršili već sljedeće godine.
Donosimo tekst sa spomen ploče stučene na stotine komada:
NA OVOM MJESTU USTANIČKE SRIME 12. OŽUJKA 1943. GOD. IZDAJOM SU OTKRIVENI NAKON HEROJSKOG OTPORA OD TALIJANSKOG FAŠISTIČKOG OKUPATORA ZVJERSKI UBIJENI
ČLANOVI KOTARSKOG KOMITETA KPH — BIOGRAD
ŠTAMPALIJA DANILO — SEKRETAR
BURCUL RADE
COLIĆ VICE
MIKAS VJEKOSLAV
RUKOVODIOCI I POLITIČKI RADNICI NOP VODICA
BIRIN ANTE
MARAS IVA
CRLJENAK IVANKA
ŠPANJA LUJA
GRGUREV ILINKA
ŠPRLJAN ILINKA
VLAHOV LUJA
NAROD OPĆINA BIOGRADA, ŠIBENIKA I ZADRA 29. STUDENOG 1973. GOD.
NA VJEČNI SPOMEN POSTAVI
