27.02.1942
Kada je bataljon »Marko Orešković« pod komandom Đoke Jovanića krenuo prema Donjem Lapcu, Stojan Marić ga je dočekao sa svojim borcima iz okoline Donjeg Lapca i 27. veljače u prvom streljačkom stroju jurišao na Talijane. Na desetak metara od talijanskog bunkera smrtno je ranjen. U borbama za oslobođenje Donjeg Lapca od Talijana je poginulo još 14 partizana, no osvojen je veliki ratni plijen u oružju i hrani.
Stojan Matić rođen 1919 u Nebljusima u siromašnoj seljačkoj porodici. Nakon završetka osnovne škole u svom rodnom mestu odlazi u Bihać gdje je pohađao gimnaziju. Gimnaziju je pohađao pod teškim uvjetima, jer se morao sam izdržavati. Podučavajući slabije đake, uspio je ne samo da osigura sebi egzistenciju već i da izdvoji nešto za majku, koja nije imala dovoljno sredstava za život.
Nakon završene gimnazije, kako se nije mogao sam dalje školovati, odlazi u Vojnu akademiju, koju završava s odličnim uspjehom. Poslije kraće službe u pješadiji prelazi u zrakoplovstvo i upisuje se na pravni fakultet kao izvanredni student. Rat ga je omeo da završi pravo.
Kao oficir, u činu poručnika, poslije kapitulacije Kraljevine Jugoslavije, pobjegao je iz zarobljeništva u Doboju i vratio se u svoje rodno mjesto. On se među prvima u svom selu povezuje s organizatorima ustanka i priprema ustanak u svom i okolnim selima. Članovi ustaničkog štaba u Donjem Lapcu i u Srbu bili su članovi KP Nikola Vidaković, Dušan Mileusnić, Đoko Jovanić, Milan Šijan i Stojan Matić. Stojan jedini nije bio član partije kao bivši jugoslavenski oficir no i on također u siječnju 1942 postaje član KPJ. Stojan je organizirao napad na oružničku stanicu u Nebljusima. Nakon toga se sastaje s Markom Oreškovićem Krntijom, koji ga je predložio za komandanta bataljona gerilskih odreda za Liku. Komandant je postao 23. kolovoza 1941.
U kolovozu s oko 300 partizana, od kojih je polovina bila bez oružja, razbija kod Užljebića znatno nadmoćnije ustaške snage koje su iz Bihaća nadirale preko Drenovače na oslobođeni teritorij, prisiljava ih na odstupanje te zarobljava nekoliko puškomitraljeza i jedan teški mitraljez.
Početkom listopada 1941. godine ustaško-domobranske snage kreću u novi napad na slobodni teritorij Like i Bosanske krajine, i to od Bihaća, preko Ripaćkog klanca i Vrtoća za Kulen-Vakuf i Donji Lapac. Stojan brzo prebacuje snage, organizira otpor na Gorjevcu kod Ripaćkog klanca. Nadmoćnije ustaške snage prodiru u Kulen-Vakuf i kreću prema Donjem Lapcu. Stojan organizira otpor, a zatim opći napad na neprijatelja, kojom prilikom je ponovo oslobođen Donji Lapac. a neprijateljeve snage natjerane u bjeg preko Drenovače u Bihać.
U tim borbama ističe se Stojan, kako u rukovođenju akcijama, tako i borbenošću. U borbi za Donji Lapac mitraljeska vatra s groblja prikovala je streljački stroj partizana za zemlju. Neki su se izvlačili i bježali, neki zalegli i nikud dalje, a Stojan je - bodreći partizane - išao ispred streljačkoj stroja, mahao je kapom i dovikivao: »Idemo, drugovi, svaka ne pogađa! Vidite da bježe!« Tako je u toku noći ponovo oslobođen Donji Lapac, a sutradan na Krugama su partizani, pod Stojanovim vodstvom zarobili prvi top u Lici. Partizani su gonili neprijatelja preko Lapaćkih korita i Drenovače do Skoćaja. Od partizanskih grupa u toj borbi stvorena je organizirana i cjelovita vojna jedinica.
Dok je Matić, zajedno sa Đokom Jovanićem, vodio borbu za odranu oslobođenog teritorija Like, dotle su četnici major Boško Rašeta i Stevo Rađen doveli Talijane na oslobođeni teritorij - u Srb i Donji Lapac.
Kada je bataljon »Marko Orešković« pod komandom Đoke Jovanića, nakon pobjeda na Šijanovom klancu i borbi kod Korenice, krenuo prema Donjem Lapcu, Stojan ga je dočekao sa svojim borcima iz okoline Donjeg Lapca i 27. veljače u prvom streljačkom stroju juriša na Talijane. Na desetak metara od talijanskog bunkera smrtno je ranjen. Kako je imao spisak svojih boraca i još neki povjerljivi vojni materijal, prikupio je posljednju snagu, iskopao rupu u snijegu i zakopao taj materijal da ne bi pao u ruke neprijatelju. Kada mu je pod jakom mitraljeskom vatrom dopuzao borac Đurica Rašeta, želeći da ga izvuče, Stojan je odbio i rukom mu pokazao gdje se nalazi zakopani materijal. Na tom mjestu je i podlegao ranama, kao komandant Lapačkog bataljona, koji je poslije Stojanove smrti nosio njegovo ime.
Osim Matića u borbi je poginulo još 14 partizana, a ranjena su 23 borca. Gubici neprijatelja su bila: 23 poginula, 27 ranjenih i 150 zarobljenih talijanskih vojnika i oficira. Zapljenjeno je: 135 pušaka, 4 mitraljeza, 12 puško mitraljeza, 3 minobacača, 350 ručnih bombi, 22.000 metaka i velike količine hrane.
Izvor: Narodni heroji Druge ličke
