Utorak 8.10.2024.

Poginula Zdenka Baković

Na Božićno jutro 1941. Zdenka Baković (24) je u trenutku očaja iskoristila moment nepažnje svojih mučitelja i čuvara, otrgnula se od njih i bacila s trećeg kata sjedišta Ustaške nadzorne službe u Zvonimirovoj ulici i poginula. 

Insert iz filma Duhovi Zagreba o Sestrama Baković

Prenosimo dio biografije o sestrama Baković po kazivanju brata Jerka Bakovića sa stranice "Sestre Baković":

Rajka i mlađi brat Mladen često su pomagali sestri Zdenki u vođenju trafike. Trafika je već od prvih dana uspostave NDH i okupacije postala sastajalište komunista. U njoj su se ostavljale poruke, paketi i dogovarali sastanci. U ljeto 1941. sekretar CK KPH Rade Končar dao je za dužnost Zdenki Baković da kiosk ubuduće bude isključivo partijska veza, takozvana „javka“, a od jeseni veza s partizanima. Preko nje je kominikaciju vodio i Glavni štab NOV Hrvatske. Trafika je imala idealnu kamuflažu. Pošto je Zdenka vrlo dobro znala njemački, naručivala je redovito njemački tisak, i ubrzo je trafika postala okupljalište njemačkih oficira. Tako je tajna komunikacija, gotovo nesmetano, tekla sve do pred kraj 1941. godine. Javka u trafici „pala“ je nakon što je jedan kurir iz Mjesnog komiteta KP Dalmacije uhvaćen, te je, nakon mučenja, odao gdje je nosio dokumente. Izvještaj o tom događaju i ime kurira nalazi se u jednom dopisu Vladimira Popovića upućenom Glavnom štabu NOV Hrvatske i Vladimiru Bakariću.

U noći 20. prosinca, agenti Ravnateljstva sigurnosti upali u stan Bakovićevih u Gundulićevoj ulici, te uhapsile obje sestre i brata Mladena. Ponijeli su i ključeve kioska. Nekoliko su dana za redom naizmjence sestre dovodili u trafiku s namjerom da u zasjedu padnu i ostali kuriri. Hana Pavelić, aktivistica koja je bila zadužena za vezu sa javkom u trafici, uočila je da nešto nije u redu u Zdenkinom i Rajkinom ponašanju, te je obavijestila ostale, tako da nitko nije uhapšen. Hana Pavelić je ubrzo i sama uhvaćena i ubijena u logoru Stara Gradiška.

Kad je Rajka trećeg dana dovedena u kiosk, bila je već strahovito izmučena, jedva je stajala na nogama, i više puta se onesvijestila. Pet su je dana ustaški isljednici mučili i već polumrtvu donijeli u bolnicu na Sv. Duh, gdje je ubrzo izdahnula od upale pluća i teških povreda.

Zdenka, ne znajući da je Rajka otpremljena u bolnicu, vjerovatno u očajanju, skočila je, na Božićno jutro 1941, sa trećeg kata centrale Ustaške nadzorne službe na pločnik Zvonimirove ulice. Ta se zgrada nalazi u Zvonimirovoj ulici 2, a u njenom se prizemlju, na uglu okrenutom Trgu žrtava fašizma, nalazi ljekarna.

Postoji zapisnik Instituta za sudsku medicinu i kriminalistiku od 27. prosinca 1941. o nasilnoj smrti Zdenke Baković. Također, tu je i o uputnica bolnice Sv. Duh Patološkom institutu za obdukciju Rajke Baković od 29. prosinca 1941. Iz prvog dokumenta se vidi da je uzrok smrti Zdenke Baković prijelom kosti lubanje i s tim u vezi razmekšanje mozga, te da je umrla nasilnom smrću zbog pada iz velike visine. Obdukcijom su ustanovljena mjesta podlivena krvlju na stegnima i debelom mesu od udaraca tupim predmetom. U zapisniku sa obdukcije Rajke Baković među ostalim stoji: "...Podlijevi krvi u obim donjim ekstremitetima uslijed udaranja ..." te "podlijevi krvi u predjelu čela."

Ni Rajka, niti Zdenka, nisu odale nikoga. Sprovod je bio dozvoljen samo užoj porodici, a pratilo ga je mnoštvo agenata koji su ga i fotografirali. Gdje su te fotografije završile ne zna se. Grob Rajke i Zdenke Baković i danas se nalazi na zagrebačkom groblju Mirogoj.