13.12.1922
Karel Destovnik je rođen 13. prosinca 1922. u Šoštanju, Slovenija. Nadimak Kajuh dobio je po mjestu gdje se nalazila rodna kuća njegova djeda, u Skornu kod Šoštanja. Nakon završene osnovne škole pohađa gimnaziju u Celju.
Tijekom srednjoškolskih dana bio je aktivan u ljevičarskom pokretu gimnazijalaca, au višim razredima gimnazije počeo se baviti književnošću: prevodio je, pisao drame, glumio, nastupao na književnim večerima i objavljivao pjesme. Godine 1934. postaje član SKOJ-a. U Šoštanju je bio jedan od glavnih organizatora manifestacija koje su širile komunističke ideje. Krajem travnja 1940. isključen je iz celjske gimnazije “zbog sudjelovanja u širenju komunističkih ideja”. Uspio je nastaviti školovanje u Mariboru. Krajem siječnja 1941., kada je bio u sedmom razredu gimnazije, uhićen je i poslan u logor u Ivanjici, gdje je ostao do sredine veljače.
Odmah nakon napada Trećeg Reicha na Kraljevinu Jugoslaviju, Kajuh se pridružio skupini dobrovoljaca koju su formirali šoštanski komunisti. Šoštanjski dragovoljci, koji su se putem naoružali, krenuli su prema Trbovlju. Dok je grupa iz Šoštana boravila na Mrznici, Kajuh se razbolio, a zatim je u povlačenju pred njemačkom patrolom bio ranjen. Prijatelji su ga smjestili u blizini Šoštanja, gdje se ilegalno liječio. Gestapo ga je uhapsio 28. travnja 1941. i odveo u zatvor u Slovenjgradac. Kad je u svibnju pušten iz zatvora, sklonio se u Savinjsku dolinu, a u rujnu 1941. preselio se u Ljubljanu, gdje se priključio Narodnooslobodilačkom pokretu Jugoslavije.
Za vrijeme rata Kajuh je svojim pjesmama postao glasnik ustaničkog naroda. Nakon dolaska u Ljubljanu, objavljivao je svoje pjesme u ilegalnim časopisima oslobodilačkog pokreta: “Mlada Slovenija”, “Slovenski poročevalac”, “Naša žetva” i “Nova stvar”. Za vrijeme ljubljanske ilegalnosti Kajuh je napisao svoje najbolje pjesme.
Njegova revolucionarna i jednostavna ljubavna poezija bila je vrlo popularna među slovenskim partizanima. Koristio je svoj pjesnički talent kako bi mobilizirao ljude u borbi protiv okupatora i udahnuo im nadu da će sloboda uskoro biti izborena. Godine 1943. u teškim je ratnim okolnostima objavljena prva Kajuhova zbirka pjesama u 38 primjeraka. Uslijedila je 1945. opsežna zbirka koju je uredio Mile Klopčič i objavila u Ljubljani.
Kajuh je bio u dodiru sa svojom suvremenom slovenskom književnom scenom. Održavao je kontakte s renomiranim autorima kao što su Tone Seliškar, Matej Bor i Prežihov Voranc. Susreo se i s Otonom Župančičem, koji je u to vrijeme važio za najznačajnijeg slovenskog pjesnika. Iako detalji njihova susreta ostaju nepoznati, mladi je pjesnik očito ostavio snažan dojam na Župančiča, koji je izrazio svoje oduševljenje Kajuhovim djelom.
U kolovozu 1943. Kajuh odlazi iz Ljubljane u partizane, gdje preuzima vodstvo kulturne grupe u Četrnaestoj udarnoj diviziji. Divizija je 6. siječnja 1944. krenula iz Bele Krajne, kroz Hrvatsku, prema slovenskoj Štrajerskoj. U Štajerskoj, kamo je divizija stigla 6. veljače, dočekala ju je žestoka njemačka ofenziva i oštra zima.
Kulturna skupina Četrnaeste divizije, koja je 21. i 22. veljače ostala bez kipara Janeza Belača i skladatelja Svete Marolta-Špika, autora himne Četrnaeste divizije na Kajuhov tekst, smjestila se kod Žlebnika, u Šentivudu, iznad Zavoduje. Predvečer je Žlebnik iznenada napala njemačka patrola. Tek što su se začuli prvi hici, Kajuh je pao smrtno ranjen.
Partizanovo slovo - Partizanski ispraćaj
Večer je. V breze veter se zaganja,
tovariši so že odšli naprej,
sama sva sredi teh samotnih vej.
Z menoj, dekle, si žalost vso nosila,
ah, kdo bo nosil žalost zdaj...
Z menoj si boli in radost delila,
ah kdo, kdo jih delil bo zdaj?
Še dosti, dosti bi povedal,
a vse besede v prsih mro.
Samo še to: da rad pogledal
poslednjič v tvoje bi oko.
A zdaj odidi, pojdi zdaj domov,
žrtvuj se in ne straši se grobov,
če vrnem, vrnem se, ko svet bo nov!
