Utorak 16.4.2024.

U Dotrščini strijeljan narodni heroj Vjećeslav Cvetko - Flores zajedno s 15 drugova

Vjećeslav Cvetko - Flores je rođen 22. ožujka 1909. godine u Zagrebu. U napredni radnički pokret uključio se u Zagrebu neposredno nakon završetka naukovanja za trgovačkog pomoćnika. Stoga je Srednja trgovačka škola u Zagrebu osamdesetih godina nazvana - Trgovinski obrazovni centar “Cvetko (Većeslav) Flores”. Neko vrijeme radio je u Zagrebu u prodavaonici živežnih namirnica, a zatim, 1932. godine, otišao je u Tuzlu. Na služenje vojnog roka otišao je 1935. godine. Vojni rok je odslužio u artiljeriji. U Zagreb se vratio 1936. godine, ali nakon kratkog vremena otišao je u Španjolsku kao dobrovoljac u internacionalnim brigadama.

U Španjolsku je došao u svibnju 1937. godine. Dodijeljen bateriji Petko Miletić u Albaseti. Najprije je sudjelovao u borbama na centralnom frontu, a potom na frontu u Aragoniji. U svim borbama Cvetko se isticao kao hladnokrvan i hrabar vojnik, a posebno kao odličan nišandžija. Primljen je u Komunističku partiju Španjolske 1938. godine. Stekao je čin poručnika.

Nakon odlaska iz Španjolske Cvetko je u Francuskoj zatvoren u koncentracijski logor Gurs. Početkom travnja 1940. Cvetko, Lazar Latinović i Ivan Trpin su kao organizatori manifestacija u logoru odvedeni u vojni zatvor u Bordeaux. Prije dolaska Nijemaca u Bordeaux prebačeni su ponovno u Gurs, u južnoj Francuskoj, a zatim u vojni zatvor u gradu Pau, u blizini francusko-španjolske granice, gdje im je održano suđenje. Suci, stariji oficiri, od kojih su neki sudjelovali u proboju solunskog fronta u prvom svjetskom ratu, a neki bili ogorčeni zbog brze kapitulacije Francuske, imali su razumijevanja za vojne prestupnike, a posebno za one iz Jugoslavije. Presuda je glasila: 6 mjeseci zatvora, ali se u kaznu uračunavao i boravak u istražnom zatvoru. Po izdržanoj kazni u listopadu 1940. godine upućeni su u logor Vernet. Međutim, dok su još bili u zatvoru, dobili su direktivu partijskog komiteta u logoru Vernet, čiji je sekretar bio Ivan Gošnjak, da na putu u logor pobjegnu i da se upute u Marseilles, gdje su trebali organizirati punkt za prihvat odbjeglih Jugoslavena iz logora. U Marseillesu su se obratili generalnom konzulu Kraljevine Jugoslavije Ivanu Gerasimoviću, koji je pripadao Samostalnoj demokratskoj stranci, a za kojeg se znalo da je naklonjen Špancima. Čak im je slao novine u logore. Iako je Ministarstvo unutrašnjih poslova Kraljevine Jugoslavije izdalo naređenje kojim se zabranjivalo pružanje bilo kakve zaštite španjolskim borcima kao građanima Jugoslavije, Gerasimović je Cvetku i Latinoviću izdao potvrdu da su državljani Jugoslavije koji čekaju repatrijaciju. Na taj način su i kod policije mogli legalizirati svoj boravak. Preko dobro organiziranog punkta Cvetko i Latinović su počeli s prihvaćanjem i prebacivanjem u Jugoslaviju jugoslavenskih Španaca, koji su pobjegli iz logora. Jednom su prilikom bili uhićeni, ali su uspjeli pobjeći. Cvetko je bio već jednom prilikom protjeran iz Francuske, te da ne bi bio automatski repatriran u Jugoslaviju, što je ujedno značilo da bi bio izručen jugoslavenskoj policiji , javio se kao dobrovoljac za rad u Njemačkoj, kao i mnogi jugoslavenski intenirci, budući da je iz Njemačke bilo mnogo lakše organizirati njihov povratak.

Početkom lipnja 1941. godine Cvetko je, zajedno sa još 13 drugova, pobjegao iz Njemačke i vratio se u zemlju. Prešavši okupiranu Sloveniju našli su se na granici NDH. Prešavši jedne noći Sutlu naišli su na vikendicu zagrebačkog glumca Augusta Cilića, koja je bila organiziran punkt za prihvat Jugoslavena koji su pobjegli iz Njemačke. U toj kućici su se dotjerali, tako da kada su stigli u Zagreb nisu pali u oči policiji.
Odmah po povratku u Zagreb uključio se u rad partijske organizacije. Jedan od glavnih zadataka partijske organizacije u Zagrebu bio je: organizirati prebacivanje Španaca koji su se nalazili na radu u Njemačkoj nazad u zemlju. Jedan od glavnih organizatora povratka naših Španaca bio je upravo Cvetko Vjećeslav. Po zadatku kojeg je primio od sekretara Operativnog rukovodstva CK KPH Vlade Popovića otišao je u srpnju 1941. u Njemačku pronaći grupe jugoslavenskih radnika i da organizira njihov ilegalni povratak u zemlju.
Po dolasku u Njemačku u gradu Dessau u tvornici aluminija pronašao je veću grupu Jugoslavena, među kojima su bili: Kosta Nađ, Ivan Hariš, Otmar Kreačić, Dušan Kveder, Veljko Kovačević i dr. Cvetko im je prenio direktive Partije o povratku. Dogovorili su se na koji se način treba povezati s ostalim Jugoslavenima koji su bili raštrkani po njemačkim tvornicama. Cvetko se nekoliko puta vraćao u zemlju, dok konačno nije uspio stvoriti kanal za povratak jugoslavenskih radnika u zemlju. Taj je kanal išao od Leipziga, preko Graza, Maribora i Dobove do Zagreba. Na kolodvoru u Leipzigu Cvetko je dočekivao jugoslavenske radnike koji su stizali iz svih krajeva Njemačke. Bilo je dogovoreno da se grupe razbiju u manje, po dvojica ili trojica, zbog lakšeg prelaska granice, jer su Nijemci još uvijek imali stražu na bivšoj jugoslavensko-austrijskoj granici.
Tako su u srpnju i kolovozu 1941. godine svakog vikenda stizale grupe bivših španjolskih dobrovoljaca. U Zagrebu su smješteni i dalje upućivani prema rasporedu. Taj je kanal radio sve do sredine 1942. godine, a da niti jedan od dobrovoljaca iz Španjolske nije pao u ruke ustaša.

Nakon uspješno izvršenog tog zadatka otišao je krajem kolovoza 1941. godine u partizane. Neposredno nakon formiranja odreda »Matija Gubec« na Žumberku 15. i 16. kolovoza 1941. godine preuzeo je dužnost komandira. Dana 6. rujna 1941. odred je u zasjedi u blizini Slavetića napao ustašku patrolu. Slijedećeg dana, 7. rujna, ustaše su nastupili s jačim snagama, te je odred morao odstupiti. Zanoćili su kod sela Griča. Cvetko je sa još devetoricom drugova krenuo u selo nabaviti hranu. Iznenada su ih napali ustaše. Joža Turković, desetar u odredu, poginuo je, a Cvetko Vjećeslav-Flores ranjen i zarobljen. Odveden je u Jastrebarsko, gdje je sa još 36 zarobljenih pripadnika NOP-a zatvoren u jednu konjušnicu. Bili su podvrgnuti teškim mukama. Cvetko ne samo što nije odao svoje drugove, nego nije čak htio reći svoje ime, tako da su ga ustaše vodili pod imenom Kalc.

Na vijest da je Cvetko uhvaćen partijska organizacija u Zagrebu donijela je odluku da ga pokuša osloboditi dok se nalazi u Jastrebarskom, gdje je akciju mnogo lakše izvesti nego kada budu prebačeni u Zagreb. Po direktivi partijske organizacije u Jastrebarsko je upućena Zlata Ogorelec, aktivista NOP-a u Zagrebu, koja je odrasla sa Cvetkom. Zlata Ogorelec je zatočenicima dostavila u kruhu pile, da bi oni mogli prepiliti rešetke na prozorima kada sutradan započne akcija za njihovo oslobođenje. Međutim, tog istog dana ustaše su ih prebacili u Zagreb, te je tako propao plan da se izvede akcija.

U listopadu 1941. godine Cvetko Vjećeslav je zajedno s ostalih 36 drugova izveden pred prijeki sud u Zagrebu. Suđenje je trajalo tri dana. Prijeki sud je osudio 16 osuđenih, a među njima i Cvetka, na smrt strijeljanjem. Pored smrtnih osuda suđenje je ostalo u pamćenju Zagrepčana i zbog još jednog događaja: drugog dana suđenja u sudnicu su ušli ustaški policajci i sve prisutne odveli u logor Jasenovac.

Cvetko, pod imenom Gjuro Kale, i njegovi drugovi strijeljani su krajem listopada u Maksimiru. Nakon strijeljanja njihova su tijela prenešena na sudsku medicinu, gdje je Cvetka identificirala Zlata Ogorelec. Svi su bili ubijeni dum-dum mecima. U lubanju svakog ubijenog postavljene su potajno metalne pločice s natpisima, da bi ih se nakon rata lakše moglo identificirati. Pokopani su na Rakovom potoku, ali njihova tijela nisu nikada pronađena.

Za narodnog heroja proglašen je 16. srpnja 1951. godine.