Utorak 16.4.2024.

Najstrašniji ustaški pokolj u dugoselskom kraju

Najteži ratni zločin tijekom Drugog svjetskog rata na dugoselskom području dogodio se 7. listopada u selima Leprovica i Obedišče kada su ustaše ubile 44 mještana (32 u Leprovici te 12 u Obedišću – prema popisu župnika Jelovečkog u Matičnoj knjizi umrlih Župe sv. Martina u Dugom Selu). Riječ je bilo o ženama, starcima i djeci. Prvo tiskano svjedočenje o tome donosi zagrebački Vjesnik u br. 109. u kolovozu 1945. godine. Donosimo ključan dio članka:

 

Bilo je 11 sati prijepodne, kada su seljaci dobili glas da se približava ustaška banda iz šume preko pruge Zagreb – Beograd. Muškarci su imali vremena da se sklone u šume. A kada su ustaše divljački povikali: „Juriš!“ i žene su počele bježati.

Ustaše su u streljačkom lancu obuhvatili malo selo Obedišće. Za nekoliko minuta učinili su zlo. Pretresli su kuće, zapalili ih nekoliko, polovicu sela. U trinaest gospodarstava zapalili su 17 zgrada. Koga god su našli živa u selu, bilo dijete ili stara žena, ustaše su sve poubijali.

Ubili su tada 12 ljudi, žena i djece. Obitelj Đure Cesara ubili su čitavu: majku Jagu od 95 godina, Đuru od 48 godina, njegovu ženu Janu oko 50 godina, Đurinu nevjestu Doru oko 60 godina i dijete Maricu od 3 godine. U kući su ih sve zapalili. Ubili su i Šimu Cesar od 65 godina, Stjepana Škulca od 68 godina i Vida Cesara od 68 godina. Našli su u selu starce i djecu i poubijali sve živo. Pet gospodarstava uništeno je sasvim. Među njima i kuća Marka Gregurića Gvardijana.

Istog dana fašistički divljaci, odmah poslije zločina u Obedišću, povukli su se prema Leprovici. Seljaci su uočili da su banditi bili raspoređeni na tri krvave dužnosti. Jedni da pale, drugi pljačkaju, treći da kolju. Jer je čitava krvava operacija trajala svega nekoliko minuta,a obuhvaćeno je čitavo selo.

U Leprovici je ubijeno 32 čovjeka. Zapalili su 19 zgrada. Banditi su ubili Stjepana Požega, 16-godišnjeg mladića sa majkom. Zapalili su ih u kući. Ubili su i Baricu Prosnec, 13-godišnju djevojčicu, a i njenu majku Maru i oca Miju. Zapalili su ih u kući.

Jaga Papa, 55 godišnja starica držala je u naručju unuče osam mjesečnog Jožeka Papu. Banditi su pucali u Jagu i ubili i Jožeka Papu, dijete od osam mjeseci.

Dvije sestre, Kata i Jaga Robić htjele su pobjeći. Ustaše su ih uhvatili, mučili ih i zaklali. Tomu Kušmića uhvatili su u šumi kraj sela i otkinuli mu glavu. Blaž Bakulin, Josip Pajtek i Tomo Plavić radili su na polju i sakrili se, ali su ih ustaše pronašli i ubili. Branko Karas, dječak od 7 godina bio je ranjen, ali se pritajio kao da je ubijen i ostao je živ. Ležao je na svojoj mrtvoj majci Jani. Osam drugih je ranjeno.

Selo je gorjelo dugo i izgorijelo je i dosta stoke u štalama.

Izvor: https://www.dugoselska-kronika.hr/dogodilo-se-na-danasnji-dan/7-listopada-1944-dogodio-se-najtezi-ratni-zlocin-na-dugoselskom-podrucju-u-selima-leprovica-i-obedisce