07.10.1943
Osmi dalmatinski korpus ubraja se među one korpuse NOVJ koji su nastali u vrijeme općeg poleta narodnog ustanka u Dalmaciji nakon kapitulacije fašističke Italije. Osnovan je u Dalmaciji od težaka, ribara i pomoraca i drugih dalmatinskih građana, uglavnom u vojnoj vještini malo iskusnih mladića i djevojaka, njih oko 15.000 koji su razoružali vojsku talijanskog okupatora, uzeli oružje u ruke da bi branili i obranili svoju Dalmaciju od nasrtaja njemačke vojske, vojske tzv. NDH i četnika Draže Mihailovića. Vojevao je 8. dalmatinski korpus točno 545 dana - od 7. listopada 1943. do 2. ožujka 1945., kada je formalno prestao postojati i postao jezgro 4. armije.
8. dalmatinski korpus je formiran od 4 dalmatinske divizije: 9., 19., 20. i 26. dalmatinske divizije nastalih od 13 partizanskih odreda. Pri formiranju 8. korpus imao je ukupno 13049 boraca, a do kraja rata je narastao na 45524 borca i komandnog osoblja, sa 150 topova i 35 tenkova brojčano i po vatrenoj moći bio je najjači korpus u NOVJ, koji je naredbom Vrhovnog štaba NOV i POJ od 24.10.1943., u svom sastavu privremeno imao i Mornaricu NOVJ-a.
Partizanska mornarica u akciji oslobođenja Dalmacije
Svoj slavni ratni put 8. dalmatinski korpus je ostvario djelujući na širem području Dalmacije, Like i Hercegovine, te priobalju u borbi sa jakim i dobro opremljenim njemačkim divizijama, kao i ustaško-domobranskim i četničkim snagama od zime 1943/44, zatim 1944. godine gdje sudjeluje u obrani Visa, te u obrani maršala Tita prilikom desanta na Drvar.
Žestoka ofenziva partizanskih jedinica u oslobađanju zemlje, čiju glavninu čine borci 8. dalmatinskog korpusa, započinje naredbom Vrhovnog komandanta od 07.09.1944. i smotrom 1. dalmatinske proleterske brigade na Viškoj obali 12.09.1944., kada je Tito izgovorio poznato 'Tuđe nećemo-svoje ne damo!.' Korpus je u toku tri mjeseca teških i krvavih borbi oslobodio Dalmaciju od okupatora i njihovih slugu. U prvoj fazi oslobođeni su otoci uz učešće Mornarice NOVJ koja je imala 500 boraca, a akcijama 26. divizije prometnice i veći gradovi uzduž Dalmacije od kraja 1944., točnije velikom Kninskom bitkom. U kojoj se 8. korpus pokazao sposobnim tući elitne njemačke snage koje su bile potpuno razbijene i uništene. O žestini borbe kazuju brojni mrtvi i ranjeni sa obije strane, kao i činjenica da je nakon teškog poraza njemačka formacija brisana sa popisa jedinica Wehrmachta. Daljnje oslobađanje priobalja je nastavljeno Riječko-tršćanskom operacijom, dok je dio jedinica vodio borbe u Sloveniji i završetak rata dočekao u području Koruške.
Tovar prenosi municiju u akciji oslobađanja Širokog Brijega u veljači 1945.
Ogromno je povijesno značenje postojanja i borbenog djelovanja 8. dalmatinskog korpusa, što je prvi i jedini u novijoj historiji oslobodio i vratio matici zemlji njenu jadransku obalu i more. Dalmatinske divizije 8. korpusa su u Drugom svjetskom ratu ne samo oslobodile istočnu obalu Jadrana, nego su u prvim godinama iza Drugoga svjetskog rata od novih osvajača osigurale sadašnje zapadne granice Republike Hrvatske.
Medu pripadnicima 8. korpusa bilo je i drugih boraca protiv fašizma i iz drugih krajeva okupirane Jugoslavije i stranih država - iz Italije, SSSR-a, Poljske, Čehoslovačke, Francuske, Luksemburga, iz Njemačke i Austrije i drugih.
Osmi korpus je fašistima nanio gubitak od 71.000 vojnika. A vodili su duže i kraće vrijeme, od 1943. do 1945. borbe sa 12 njemačkih vrlo sposobnih i iskusnih divizija. Porazio je tri njemačke i jednu ustaško-domobransku diviziju, a njegove divizije, s ostalim snagama 4. armije, porazile su još tri njemačke i dvije ustaško-domobranske
divizije.
Velikim pobjedama i velikim žrtvama od ukupno 17.000 poginulih i ranjenih boraca, dalmatinski partizani su dali značajni doprinos oslobođenju zemlje, vraćanju oduzetih teritorija, te ukupnoj pobjedi nad fašizmom na jugoslavenskom ratištu.
