20.10.1945
Vjekoslav Širinić je rođen 1. svibnja 1913. u Drnišu. Bio je nastavnik i član KPJ od 15. X 1939. godine. Osnovnu i građansku školu završio je u Drnišu. Budući da je bio dobar učenik, roditelji su odlučili nastaviti njegovo školovanje, pa je školske godine 1930./31. upisao Učiteljsku školu u Šibeniku, koju je završio 1934. godine. Prvo zaposlenje kao učitelj dobio je u selu Hrgudu, kotar Stolac, odakle je premješten u selo Cetinu, kotar Sinj, a od 1938. radio je u Kričkama kod Drniša sve do odlaska u ilegalu 1941. godine.
Vjekoslav Širinić izbio na političku pozornicu Drniške krajine u danima kada je Partija širila svoj utjecaj i u Dalmatinskoj zagori, jer se kretao u društvu nekolicine naprednjaka i komunista: Marina Franičevića, Vinka Lalića, Ivana. Leka, Petar Đaković i drugi učitelja u Kninskoj krajini. Prilikom osnivanja partijske ćelije u Drnišu u jesen 1939. Širinić je postao njezin prvi sekretar, a kao takav politički je djelovao u Kninskom učiteljskom društvu koje je izdavalo list "Naši dani", ali je nakon dva broja zabranjen.
Aprilski rat zatekao ga je u postrojbi 12. dopunskog puka Jadranske divizije, koja se predala 12. travnja 1941. u Promini. Kao komunist odmah se našao na meti drniških ustaša, pa se klonio njihovih pristaša, ali je ipak uhićen 7. lipnja 1941. zajedno s Danom Jerkovićem i nakon nekoliko dana pušten kući.
U danima općeg narodnog ustanka, 27. srpnja 1941., Širinić je mobiliziran kao časnik i poslan u domobransku postrojbu u Knin, ali je s Ivanom Lekom pobjegao i živio polulegalno. Kada je početkom 1942. formiran Bukovački NOP odred već je postojala dobra veza preko Krke i Promine s Drnišom, u kojem je djelovao Mjesni komitet KPJ čiji je sekretar bio Širinić.
Prema sjećanju njegovog suvremenika Nikole Lončara, Drniš je napustio 29. ožujka 1942. i otišao među ustanike Petrova polja, gdje je radio s Bogdanom Njegušem i drugima. Kada je sredinom kolovoza 1942. formiran OK KPH Knin, Širinić je obavljao razne propagandne poslove i djelovao kao terenski politički radnik. Početkom 1943. godine odlazi u Bukovicu, selo Ervenik, odakle rukovodi političkim radom do kraja rata u Dalmaciji. Kad je Italija pala, Bukovica je bila slobodno područje s kojeg su partizanske snage često napadale ustaške posade u Promini, pa je Širinić često prelazio Krku i politički djelovao među Prominjanima i u Petrovu Polju. Tako je krajem svibnja 1944. bio na razmjeni zarobljenih partizana i Nijemaca kod sela Mratova, zajedno s Nikolom Pongarom. Vjeko Širinić bio je uključen u organizaciju partizanskih škola u Bukovici, kao član Izvršnog odbora za kotar Knin. Neko vrijeme bio je predavač na tečajevima u stožeru 19. divizije u Parčićima.
Nakon oslobođenja Drniša (5. studenoga 1944.) vraća se s kotarskim organizacijama u rodni grad i intenzivno radi na mobilizaciji ljudi u redove NOV i POJ. U ožujku 1945. izabran je za člana Izvršnog NOO Šibenik i člana OK KPH Šibenik.
20. listopada 1945. upao je u zasjedu kad je ubijen zajedno sa svojim vozačem Josipom Bitunjcem u selu Razvođu. Vraćali su se na motoru sa zbora gdje je govorio kao kandidat za narodnog poslanika u Ustavotvornoj skupštini Jugoslavije. Ubila ga je skupina križara odmetnika Hrstića iz Drniša. Pokopan je na groblju u Drnišu. Škola u Oklaju nosila je njegovo ime, kao i jedna ulica u Drnišu, gdje je stajala i njegova bista.
Jedini preostali spomen na Vjeku Širinića je devastirana spomen ploča na cesti Drniš-Oklaj gdje su ga ubili križari.
