26.01.1944
Nacistički pokolj u Maloj Gajani je ratni zločin koji se dogodio u tom zaseoku kraj Vodnjana 27.1.1944. godine. U noći između 26. i 27. januara nekoliko stotina njemačkih vojnika opkolilo je mjesto. Nakon mitraljeske paljbe na seosku stražu upadali su u kuće, mlatili ljude, pljačkali i palili. Čak su grupu mještana strpali u jednu štalu, zapalili u njoj sijeno i - zaključali vrata. Poginulo je petero ljudi, među njima sekretarica pulskog SKOJ-a Mira Raduna Ban, istaknuti istarski partizan Miho Županić i Tone Ferlin koji se ubio da ne bi pao u neprijateljske ruke. Prema u Glasu Istre objavljenim svjedočenjima mještanina Antona Ferlina, koji je tada bio desetogodišnjak, ujutro su vojnici istjerali sve mještane iz njihovih kuća na livadu na kojoj su ležala tijela ubijenih i započeli prozivku. Na licu mjesta strijeljali su još deset Gajanaca. Nakon toga, stoka je istjerana iz štala u kojima je potpaljena vatra koja uskoro proširila i uništila cijelo selo. Pobijene ljude, površno zakopane, vodnjanski je župnik Rodolfo Toncetich dao iskopati i prevesti na vodnjansko groblje gdje su sahranjeni, ali bez župnikova blagoslova, zbog prijetnji nacista. Ukupno su nacisti pobili 42 mještana Gajane, a još deset žena i djevojaka deportirano je u koncentracijski logor u Auschwitzu, a deset muškaraca, među kojima i mladići sa svega 15 godina, u Dachau. Logorske strahote preživio je samo jedan muškarac, Karlo Zulian, i devet žena.
Anton Ferlin o zločinu u Maloj Gajani 1944. godine
Anton Ferlin rođen je 1933. u Maloj Gajani i svjedok je jednog strašnog zločina nacista i fašista. 27.1.1944. ostat će u mu vječnom sjećanju. “Desilo se to 26. na 27. januara. Moj brat i ja smo spavali sa didom i babom i odjednom se začuje kroz noć u 3 ure. Moj otac je bio na straži, moj otac. Čuo se lavež pasa. Došao je na željezni portun i pita ‘ko je, a oni na njemačkom. Vidio je da je vrag uzeo šalu i usta se za portun i zatvorio ga. Rekao je ljudima da bježe. Svi su partizani uspjeli pobjeći i nijednoga “Nijemci” nisu ubili. Moj dida je ustao iz postelje, a mi djeca smo se okupili oko njega. Rekao nam je da idemo spavati. Nakon što se ustao iz postelje, vise ga nikad nisam vidio...”
Ana Zulian o deportaciji u logor i životnim uvjetima u logoru
Ferlinova rođakinja Ana Zulian rođena Kutić doživjela je pokolj u Maloj Gajani i zajedno s još 10 djevojaka i mladića poslana je u Auschwitz. Prvo su prebačeni u tršćanski zatvor Corroneo, a zatim u stočnim vagonima u neljudskim uvjetima u Auschwitz.“Mladići su 15 godina imali kad su ih strijeljali. Deset muških za Dachau te deset ženskih za Auschwitz i deset su ih strijeljali kod štale.”Život u logorima bio je težak. Dolazak u logor značilo je šišanje, tetoviranje (broj), brijanje i dezinfekciju te dva dana čekanja odjeće. Hrana se dobivala u tri obroka u mizernim količinama. Vršeni su eksperimenti na logorašima. Zatočenici su prekomjerno radili, bili su izgladnjivani i zlostavljani. Zato su masovno umirali od iznemoglosti i bolesti.
Izvori:
https://www.istrapedia.hr/hr/natuknice/3847/mala-gajana-nacisticki-pokolj
https://www.documenta.hr/assets/files/publikacije/moj-zavicaj-kroz-vrijeme_2.pdf
