22.01.1942
Nakon uspješnog bijega iz ustaškog logora Danica Anka Butorac se početkom 1942. s grupom zagrebačkih ilegalaca prebacila na područje Banijskog partizanskog odreda. Ali, upravo tada Banijom su divljale ustaše, palili su sela, ubijali... Anka se zatekla jedne noći u selu Veliko Krčevo, a ujutro selo je već bilo opkoljeno. Pokušala je, kao i njeni drugovi, da se preko voćnjaka iskrade iz sela, ali odasvud su štektali mitraljezi. Nije uspjela, jedan rafal ju je pokosio, pala je u dubok snijeg. Videći je teško ranjenu, čopor ustaša je nasrnuo na nju, tukli su je i pokušavali ispitivati. "Možete me ubiti, ustaški gadovi, ali s vama neću da razgovaram" - to je bilo sve što je rekla s prezirom. Ustaše su je zatim onesviještenu preveli u Kostajnicu gdje je ponovo podvrgnuta strahovitom mučenju. Ali ni tada nije ništa rekla, pa čak ni svoje ime. I kada je 22. siječnja 1942. podlegla ranama i mučenju, ustaše nisu znale, koga su zapravo imale u rukama. Njezino herojsko držanje pred neprijateljem odjeknulo je među omladinom i borcima.
Anka Butorac je rođena 1903. godine u siromašnoj seljačkoj porodici u selu Donje Pazarište u Lici. Roditelji joj nisu mogli osigurati bezbrižno djetinjstvo i mladost, pa je već zarana morala raditi na ispaši stoke. Siromaštvo ju je uskoro i otjeralo iz rodnog sela. Pošla je najprije u Sisak, gdje radi u trgovačkom magazinu kao nekvalificirana radnica. Naučila je tada pisati i čitati.
U svibnju 1923. postala je blagajnica Sekcije Općeg radničkog saveza. Bistra seljačka djevojka, vrlo brzo je shvatila značenje organizirane borbe protiv nasrtaja kapitalista. Nije ostala dugo u Sisku. U Zagrebu se 1925. zaposlila u Domaćoj tvornici rublja . Stekla je kvalifikaciju i postala krojačica.
U Zagrebu vrlo brzo izrasta u komunističkog borca. Članicom KPJ postala je 1926. godine. Isticala se radom u Mjesnom komitetu Crvene pomoći, organizacije koja je imala zadaću da pomaže uhapšene komuniste, te članove njihovih obitelji. Birana je tih godina u sindikalna rukovodstva.
U njima se i upoznala s Blagojem Parovićem, poznatim revolucionarom i rukovodiocem Partije i 1928. godine se za nj udala. Zajednički život Anke i Blagoja nije dugo potrajao, nisu mogli zajedno dulje mirno živjeti u Zagrebu. Oni nisu ni nakon vjenčanja promijenili svoj način života komunističkih boraca, pa su i njih zahvatile sve one nedaće koje je doživljavao u to vrijeme komunistički pokret. Blagoje (poslije šestojanuarske diktature 1929. godine) odlazi u inozemstvo, a Anka ostaje. Međutim, teror diktature je nije mimoišao. U travnju je uhapšena, godinu dana je provela u istražnom zatvoru, a potom protjerana na tri godine iz Zagreba kao osoba pogibeljna za javni mir i poredak .
Iz rodnog ličkog kraja ubrzo je ilegalno otišla u Sovjetski Savez. U Moskvu je stigla bolesna, pluća su joj bila načeta, noge izranjavane od okova, koje je u zatvoru nosila. Četiri godine pohađala je komunistički univerzitet, svladavala marksističku literaturu. U Moskvi je rodila i kćer Maju. Vrativši se u domovinu radi 1936. i 1937. kao ilegalka u Čakovcu i Varaždinu, ali njeni putovi sežu i do Zagreba, pa i Nevesinja. Na Osnivačkom kongresu KP Hrvatske izabrana je 1937. godine u Centralni komitet.
Kao članica najvišeg foruma KPH izvršavala je brojne zadatke. Na španjolskom ratištu poginuo je njezin suprug Blagoje, ali je ni to nije pokolebalo u njezinu radu. Trebala je i sama poći u Španjolsku, ali je uhapšena pri pokušaju prelaska jugoslavenske granice.
Tih je godina nekoliko puta hapšena (1937., 1938 i 1940.) i protjerivana iz Zagreba, a kad je 1940, posljednji put uhapšena, bio je to za nju početak zatvora iz kojega nije izišla ni nakon sloma Kraljevine Jugoslavije. Maček ju tada predaje ustašama. Ustaše je prebacuju iz Lepoglave u logor u Gospiću, pa zatim u logor u Jaski i napokon u logor Danica u Koprivnici. Iz tog je logora uspjela pobjeći uz pomoć partijske ogranizacije iz Koprivnice 26. prosinca 1941.
Poslije oslobođenja iz logora, Anka se najprije prebacila u Zagreb, gdje je ilegalno boravila oko 20 dana, a poslije uspostavljanja veze sa partizanima, pošla je na Baniju. Na putu do Banijskog partizanskog odreda, grupa ilegalaca iz Zagreba, u kojoj se nalazila Anka, naišla je na ustašku zasjedu kod sela Veliko Krčevo. U borbi je Anka bila teško ranjena i zarobljena. Ustaše su ju odveli u Kostajnicu, gdje je bila podvrgnuta ispitivanju i mučenju. Tri dana poslije, 22. siječnja 1942. godine, Anka je umrla.
