20.01.1943 - 21.01.1943
Milanka Kljaić rođena je 1924. godine u Starom Selu, kod Petrinje. Potiče iz siromašne seljačke obitelji. Kao trinaestogodišnja djevojčica odlazi u Vojvodinu, da radi kao sezonski radnik. Zimi je dolazila u svoje selo, gdje je upoznala ljude koji su agitirali za Komunističku partiju.
Kao sedamnaestogodišnja djevojka, 1941. godine Milanka Kljaić je sudjelovala u akcijama koje je Partija vodila u pripremi ustanka u njenom kraju. Među prvim ljudima, njenog sela, koje su ustaše ubile, bili su i njeni otac i brat. Tad je Milanka, kao prva seoska djevojka, otišla u banijske partizane. Već poslje nekoliko akcija, zapažena je njena hrabrost, a ubrzo postaje i partizanski desetar. U napadu na Kostajnički Majur, ubila je njemačkog kapetana Martina Ajmera 369. legionarske »Vražje« divizije. 1942. godine, postaje i član Komunističke partije Jugoslavije.
List Antifašističkog fronta žena „Žena danas“ pisao je o herojskim podvizima omladinke-borca Milanke Kljaić. Naročito se istakla u napadu Sedme banijske udarne brigade i Trećeg bataljuna Banijskog partizanskog odreda na željezničku prugu između Siska i Sunje, 18. i 19. studenog 1942. godine, u žestokoj borbi s Nijemcima, ustašama i domobranima.
U borbama kod sela Jošavica i Mlinoge (kod Petrinje), u noći s 20. na 21. siječanj 1943. godine, u tri uzastopna juriša brigade, Milanka Kljaić je bila na čelu svog voda. Poginula je u trećem jurišu, na svega dva metra od neprijateljskog rova, u koji je trebalo da uskoči.
Za vrijeme ustaških pokolja i Narodnooslobodilačke borbe poginula je cijela njena obitelj.
Odlomak iz knjige Ljubana Đurića: Sedma banijska brigada
Štab 7. banijske divizije privukao je sa Korduna tek pridošlu 16. banijsku brigadu i izdao joj naređenje da u toku noći napadne neprijatelja u selu Mlinoga, pravcem selo Prnjavor—selo Čuntić, s tim da joj sudjeluje 7. brigada sa 3. bataljonom pravcem selo Jabukovac—selo Mlinoga. Određeno je da napad počne 20. januara u 20 sati. Snage neprijatelja u Mlinogi ocijenjene su na dvije čete. Treći bataljon 7. brigade krenuo je u napad na vrijeme i razbio jednu četu, čiji su se ostaci povukli sa brda Metla, iz Donje Mlinoge i uputio u pravcu sela Gornje Mlinoge. No, 16. brigada je zakasnila i nije imala uspjeha u napadu. U pokušaju daljeg napada 3. bataljon 7. brigade je zaustavljen uz osjetne gubitke. Na mjesečini, bijelom i dosta dubokom snijegu, noć je bila izvanredno svijeta. Tu je, jurišajući ispred stroja svoje čete i 3. bataljona, poginula Milanka Kljaić. U pokušaju da je izvuku, poginuli su i njeni vjerni drugovi, poznati bombaši 7. banijske brigade Pero Crnojević tzv. »Ištal«, kao i vodni delegat Rade Savić, zvani »Bolničar« i još tri druga. Ranjeno je 11 boraca.
Obaviješten o neuspjehu 16. brigade, štab 7. banijske divizije poslije ponoći naređuje prekid napada i povlačenje. Bila je to najteža i najtužnija borba 7. banijske brigade za
razbijanje neprijateljske koncentracije oko slobodnog područja Banije pred četvrtu ofanzivu.
Ne zaustavljajući se po zimi u kojoj se živa u termometru spuštala i do —25° Celziusa, brigada se povukla u obranu središnjeg područja Banije...
Izvor: Ljuban Ðurić: SEDMA BANIJSKA BRIGADA
Djevojka bombaš
…Milanka se trudi da kroz mrak otkrije neprijateljevo uporište. Oči je bole od naprezanja. Jedan trenutak zastaje na nizbrdici, čeka da pristignu drugovi sa začelja.Kad i posljednji korak utihnu, kad se ispod zakržljalog hrasta čulo samo ljudsko disanje i šuštanje lišća, djevojka, predvodnik bombaša, jedva čujnim glasom saopći:
— Drugovi, Volinja nije daleko. Pripremite se! …
Pokreti ruku ne zapažaju se u mraku. Šake polako stežu bombe, prsti naliježu na okidač. Kolonica boraca silazi u dolinu. Zmijoliko teče Una, šumovi se vraćaju od okolnih brežuljaka. Kad se desetina bombaša potrbuške privukla betonskim bunkerima, nestalo je, samo za nekoliko trenutaka, noćnog nevida. Rakete su zaplamtjele visoko i trepereći prhutale zemlji, među borce koji su zalegli neravnom terenu.
— Neprijatelj nas je osjetio …— prozbori neko.
— Ništa ne mari— hladnokrvno odvrati djevojka
— došli smo da pokažemo što umijemo.Plamen raketa je još titrao iznad njihovih glava.
— Glave što bliže zemlji— savjetovala je Milanka dok je ispitivala teren.
Rakete se pogasiše jedna za drugom. Borcima je titralo pred
očima, nisu mogli vidjeti predmete ni na metar udaljenosti.
— Polako naprijed. Četvoronoške!— saopćava ženski glas.
Milanka polazi prva. U stisnutoj pesnici drži spremljenu
bombu. Sada je njen pogled upućen samo jednom cilju
— visokom bunkeru Traži otvor. Jedva ga primjećuje. Iz njega se nešto ukosilo. Iskusni bombaš zna da su to cijevi mitraljeza. Iznutra se čuje nerazumljiv razgovor, iskašljavanje.
Onda glas neprijateljevog vojnika postaje jači:
— Mogli bi opet osvijetliti. Iz šume se mogu prikrasti…
Utom je poletjela bomba iz djevojčine ruke.
— Drugovi, složno!
Zaglušne detonacije slile su se u jednu. Teška bunkerska vrata nisu se mogla provaliti ručnim bombama. Neprijatelj se, i pored znatnih gubitaka, počeo sređivati. Hrabrila ga je vatra iz susjednih kuća, nadao se pojačanju.
Te noći u dolini Une vrilo je kao u košnici. Zora je došla, činilo se bombašima, nekako prerano i morali su, po Milankinom naređenju, napustiti bunkere, u kojima je ostao prestravljeni neprijatelj da prebrojava mrtve i ranjene. Zvjezdana noć prekrila Majur u kome biva neprijatelj. Banijci stežu obruč oko naselja.
Počinje paklena paljba. Neprijatelj se brani iz rovova i čvrstih zgrada. Ponegdje već bliješti plamen iz zapaljenih zgrada. Na utvrđene linije upućuju se bombaši da otvore breše i prokrče put za nastupanje. Milanka predvodi jednu grupu, upućuje drugove da se, birajući zaklone, što više približe Nijemcima i obaspu ih bombama. A ona nastupa jednom krivudavom ulicom. Jer iz zaklona se na djevojku ustremio njemački oficir. Nastaje dvoboj između sedamnaestogodišnje partizanke i iskusnog ratnika. Milanka je brža, gađa precizno. Oficir je, čim je zadobio lakšu ranu, pokušao pobjeći. Nije uspio.
Januar se okovao ledom. 7. banijska brigada daje otpor Nijemcima koji navaljuju na oslobođenu teritoriju Like, Banije, Korduna, Bosanske krajine …Počela je četvrta ofenziva.
Banijci ne dopuštaju neprijatelju da prodre preko Jošavice i Metle, da zarobi kolone izbjeglica koje izmiču prema Uni. Položaji nekoliko puta prelaze iz ruku u ruke. Pada komanda za odsudnu bitku. Milanka s drugovima ide prema najtvrđem uporištu.
Nijemci ne daju da im se priđe, tuku rafalima.
— Moramo izvršiti zadatak — obraća se Milanka bombašima.
U snijegu ostaje krivudav trag. Drugovi je slijede. Tri njemačka puškomitraljeza okreću se na djevojku bombaša… Pucaju. U početku bez uspjeha. Milanka se vješto zaklanja za grudve leda. Baca bombe. U zraku lete pomiješan snijeg i zemlja. U jednom rovu zašuti mitraljez. Nijemci usredotočuju gustu vatru prema Milanki. Njen zaklon je slab, zrna ga raznose. Milanka pada, u krvi, ali još i posljednjom snagom puca na neprijatelja. Ubrzo gubi svijest …
Drugovi je ni mrtvu ne žele prepustiti Nijemcima. Složno kreću da je izvuku. U okršaju su svi, i ranjenici. Ništa ih nije moglo pokolebati. Uz pomoć ostalih boraca oteli su Milankino tijelo i sahranili u slobodnom selu.
Slavko JANEKOVIĆ
Izvor: https://yu-nostalgija.com/djevojka-bombas-milanka-kljajic/
