02.01.1943
Sredinom prosinca 1942, Glavni štab Hrvatske obavijestio je štab 2. operativne zone Hrvatske da će do kraja godine uputiti na Žumberak, 4. udarnu brigadu Hrvatske iz sastava 8. kordunaške divizije. Planirano je da na Žumberku ona ostane oko 15 dana i pojača djelovanje 13. proleterske brigade, kojoj je trebalo da donese jedan top i minobacač. Utvrđen je plan zajedničkih akcija, za prvu je isplaniran napad na Krašić, jer se smatralo da je on »najmekanija točka« u ustaškom posadnom sistemu na Žumberku i da će njegovu posadu biti »najlakše slomiti«. Za drugu akciju planiran je napad na Kalje i likvidacija preostalih ustaških posada na cesti Samobor - Kalje - Krašić, odnosno potpuno čišćenje Žumberka od neprijatelja. Nakon toga predviđeni su napadi na Ozalj i Samobor a u perspektivi i napad na Metliku. Za rukovođenje operacijama formiranje Operativni štab 4. udarne i 13. proleterske brigade u koji su ušli Petar Kleut kao komandant, Marko Belinić, politički komesar, Joco Tarabić, zamjenik komandanta i Božo Spaček, kao zamjenik političkog komesara. Štab zone je o svemu ovome obavijestio Glavni štab Slovenije i zamolio ga da na Žumberak uputi brigadu »Ivan Cankar« kako bi se i ona uključila u spomenute akcije.
U Krašiću se pored 33. pripremne nalazila za koju je znao Operativni štab nalazila i 35. ustaška bojna, zatim jedan vod oružnika i jedna satnija 3. obkoparske bojne (inžinjerijski bataljun), koja je prije par dana iz Karlovca prebačena u Krašić i odmah počela da ga utvrđuje. Prema ustaškim podacima posada je imala 450 ljudi, a prema talijanskim oko 600 što je najvjerojatnije. Za tri dana koliko se utvrđivala posada je uspjela da iskopa nekoliko rovova i da izgradi nekoliko bunkera. Zajedno s grobljem glavnu otpornu točku i težište obrane predstavljala je kapela Sv. Jan, na uzvišenju zapadno od Krašića, koja je bila pretvorena u snažan bunker, dok je u samom mjestu nekoliko zidanih zgrada podešeno za odbranu. S obzirom da je Krašić od Karlovca udaljen 25 a od Zagreba 55 kilometara, ustaše su iz ovih mjesta mogle brzo da interveniraju u slučaju napada.
Držanjem Krašića ustaše su osigurale i veoma važne komunikacije između Zagreba i Karlovca a mogao im je i da posluži kao baza i oslonac za upade na oslobođenu teritoriju Žumberka.
Poslije završenih priprema bataljuni 13. proleterske i 4. udarne brigade krenuli su po snijegu i hladnom vremenu, prema Krašiću i do 19 sati 1. siječnja 1943. na određenoj liniji potpuno zatvorili obruč oko mjesta. Pri prvom napadu na bunker kod sv. Jane poginula su dva borca i osam ih je ranjeno, al bez uspjeha. Drugi bataljun je uspješno osvojio staro groblje, a jedinice koje su napadale u zahvatu ceste prema pošti vraćene su na početne pozicije. Drugo siječnja u 6 i 15 po gustoj magli krenuli su u novi napad na bunker sv. Jana u kojem je postignut mali napredak, no kad se digla magla borci su ostali u teškom položaju - na snijegu kao lako uočljive mete za neprijateljeve mitraljeze. Jedan dio se uspio povući, dok je 1. četa ostala na dostignutom položaju i pretrpjela teške gubitke. Kad se potpuno digla magla uz pomoć topa bez nišanskih sprava pogođen je bunker i zauzet ovaj glavni čvor obrane Krašića, no uz velike gubitke. Gotovo čitava 1. četa izbačena je iz stroja. Ostalo je samo nekoliko njenih boraca sposobnih za borbu. Pored ostalih poginuo je njen komandir Rade Baić, i to od granate našeg topa.
Drugi proleterski bataljun je dovukavši svježu četu u staro groblje u 5 sati s njom prešao u napad na neprijatelja u novom groblju ali bez uspjeha, pa se ova povukla u staro groblje. Kad se magla digla, ustaše su izvršile protunapad na ove dvije čete i odbacili ih do Hutina. Položaj je zauzela 3. četa, ali je i nju neprijatelj nešto kasnije odbacio od Krašića nanijevši joj osjetne gubitke. Za sve to vrijeme bataljuni 4. udarne brigade napadali su ustaše s juga i istoka ali ni na jednom pravcu nisu uspjeli da izvrše prodor u obranu neprijatelja.
Poslije zauzimanja kapele otpor neprijatelja počeo je da slabi. U koncentričan napad na Krašić, gdje je neprijatelj nastavio da pruža otpor iz pojedinih zgrada, prešli su svaki na svom pravcu 1. i 2. proleterski i 2. i 3. bataljun 4. udarne brigade. Neprijatelj je trpio sve veće gubitke i kad je vidio da će biti savladan krenuo je oko 13 sati u proboj iz obruča u zahvatu glavne ceste prema Draganićima, a s jednom grupom prema Ozlju. Jedna ustaška satnija, jačine oko 130 vojnika, vidjevši da se neće uspjeti probiti zabarikadirala se u Vatrogasnom domu odakle je nastavila da pruža otpor jednoj četi 2. proleterskog i dvjema četama 2. bataljuna 4. udarne brigade - koje su je blokirale. Kad je privučen top u neposrednu blizinu i opaljena svega jedna granata u zgradu ustaše su se predale. Time je pred samu noć borba za Krašić završena. Ustašama koje su se probijale prema Draganićima nanijeti su teški gubici od jedinica 4. udarne brigade tako da je samo mali broj uspio da stigne u Karlovac. I grupa koja je pokušala da se probije prema Ozlju bila je razbijena.
Još u toku noći između 1. i 2. siječnja jedna satnija ustaša i vod talijanskih lakih tenkova iz Karlovca i jedna četa 2. bataljuna talijanskog 74. puka iz Jastrebarskog, krenuli su u pomoć posadi u Krašiću ali ih je upornom obranom u prijepodnevnim satima kod Brlenića 4. bataljun 4. udarne brigade primorao da se povuku natrag nanijevši im osjetne gubitke. Nešto poslije podne uslijedila je nova intervencija. Ustaški komandant Operativnog područja Karlovac pukovnik Tomašević sa 120 ustaša pokušao je da se na istom pravcu probije u Krašić ali bez uspjeha. U 15.10 sati depešom je, pored ostalog, izvijestio Glavni stožer ustaške vojnice: »Pokušao sam osobno sa 120 ljudi oko 12,30 sati probiti se do Krašića, nisam uspio... Prijeti opasnost svim selima od Draganića do Jaske. Tražim pojačanje i to znatno pojačanje. U protivnom ne odgovaram za ništa.«
U napadu na Krašić potpuno su razbijene 33. i 35. ustaška bojna i četa inženjerije. Ubijeno je oko 200 i zarobljeno 227 ustaša, 87 domobrana i 10 žandara. Među poginulima bio je i komandant posade. Zaplijenjeno je: kamion, 2 motocikla, minobacač s nešto mina, 5 mitraljeza, 9 puškomitraljeza, 389 pušaka, oko 50.000 metaka, nekoliko stotina bombi, 300 šinjela, 300 pari odijela, 300 pari cipela i razna druga vojnička oprema.
Naši gubici u ljudstvu bili su veoma veliki. Iz 4. udarne brigade poginulo je 9 i ranjeno 22 borca. Iz 13. proleterske brigade ranjen je 41 borac, a poginulo 30 - Milan Milošević, Đoko Gledić, Pero Rašić, Mika Galinac, Duka Macut, Ivica Matić, Dušan Nježić, Mile Vranješ, Niko Damjanović, Đoko Rajaković, Viktor Košuta, Milan Šipek, Nikola Plavac, Slavko Barbarić, Marko Zlučak, Pavao Ra- jaković, Rade Baić, Petar Vinko, Rade Roknić, Simo Utvić, Vjekoslav Bjelušić, Miško Krajačić, Nikola Vorkapić, Drago Španjol, Jovan Dobrić, Dušan Radović, Andrija Antić, Ljuba Babić, Žarko Milanović i Mato Matejčić.
Obostrano veliki gubici najrječitije govore o žestini borbe. »Borba u Krašiću bila je vrlo teška«, napisao je u svom izvještaju 8. januara 1943. politički komesar 2. operativne zone političkom komesaru Glavnog štaba Hrvatske, »ali unatoč tome neprijatelj je ipak morao sagnuti šiju... Ovakvih boraca, ovakve vojske kao što su ove dvije brigade historija sigurno ne poznaje. Pod najtežim uvjetima, po brisanom prostoru kuda je neprijatelj tukao iz bacača mina i mitraljeza, oni su se neumorno i neustrašivo privlačili neprijateljskim položajima. Padne jedan drug ranjen drugi mrtav, jedni ga izvlače pod neprijateljskom vat- rom, a drugi hrabro nastupaju prema Krašiću. Ranjeni drugovi od XIII brigade nisu jaukali, nego su pjevali svojim borcima sve dotle dok nisu bili odvedeni u pozadinu... Naročito valja istaknuti držanje boraca Proleterske brigade, koji su pod najtežim uvjetima izvlačili svoje ranjene drugove i njihovo oružje... Isto je potrebno istaknuti držanje Omladinskog i IV bataljuna IV brigade, kao i sam štab ove brigade.«
Neustrašivi i naročito hrabri pokazali su se borci III čete I bataljuna. Predvođeni svojim komandirom i komesarom, drugovima Palčićem Nikolom i Kursar Antonom, borci Dijanović Tomo, zamjenik komesara, Radulović Dmitar, zamjenik komandira, Bižić Nikola, vodnik, Zajić Mile, desetar, Kombol Rudolf, mitraljezac, Vozner Stevo, Balaban Franjo, Dragosavljević Grujo, Mraović Petar, Rajaković Janko i Maurić Franjo jurišali su prvi u mjesto i sukobili se sa tri stotine ustaša, pred kojima se nisu povukli, nego su 30 ubili, 14 zarobili, a ostale stjerali u zgradu. Sam komandir, drug Palčić Nikola, iako ranjen u ruku, nije ostavljao borce, već je zajedno s njima nastavio gonjenje neprijatelja i sam iz pištolja ubio trojicu ustaša i kroz sve vrijeme dok je bila borba nije ostavljao borce. Osim njih naročitu požrtvovnost je pokazala i omladinka drugarica Skorić Milka koja je ranjena izvukla puškomitraljez poginulog druga.
Zauzimanje Krašića i uništenje dviju ustaških bojni, što predstavlja najveći poraz ustaša na Žumberku u toku NOR-a, imalo je ogroman vojno-politički značaj za dalje jačanje i učvršćenje pozicija NOB-e ne samo u Žumberku već i u široj okolini. A bjekstvom ustaša iz Kalja, Gornje Vasi i Novog Sela gotovo čitav Žumberak je bio oslobođen što je stvaralo uvjete i za mobilizaciju novih boraca u partizanske jedinice. Popuna novim borcima bila je veoma aktualna za 13. proletersku brigadu jer je spala na svega 464 borca,što je bilo njeno najniže brojno stanje u toku NOR-a. Dio zarobljenih domobrana dobrovoljno je stupio u brigadu.
U oslobođenom Krašiću odmah je počela da radi Komanda mjesta Krašić s Grgom Milašinčićem kao komandantom na čelu. Prvog dana po oslobođenju, 3. siječnja, održanje narodni zbor kod crkve na kome je prisustvovalo oko 300 ljudi koji su pažljivo saslušali Marka Belinića koji im je govorio o narodnooslobodilačkoj borbi i vojno-političkoj situaciji u svijetu i kod nas.
Sljedećeg dana svečano su sahranjeni poginuli borci na groblju u Sošicama. U Vatrogasnom domu u Krašiću 13. proleterska brigada 6. siječnja organizirala je priredbu za narod i partizane koja je bila vrlo dobro posjećena. Odmah su počele pripreme za osnivanje narodnooslobodilačkih odbora i antifašističkih organizacija omladine i žena. Krašić je počeo da živi jednim novim životom. U tom vremenu početkom 1943. godine izabran je Općinski narodnooslobodilački odbor Sošice od 33 člana dok je uži odbor imao 8 članova.
izvor: Todor Radošević: TRINAESTA PROLETERSKA BRIGADA "RADE KONČAR"
