Osamdeset godina nakon što su pobunjeni oficiri započeli ustanak koji je njihovu zemlju uvukao u krvavi sukob, Španjolski građanski rat (1936-1939) i dalje je u žiži rasprava kako u Španiji tako i u svijetu. Ono što se isprva činilo kao lokalni sukob na evropskoj periferiji, brzo se proširilo na druge zemlje i postalo ideološki front koji je privukao pažnju svjetske javnosti. Deseci hiljada antifašista_kinja nagrnuli_e su u Španiju da brane Republiku od Francovih nacionalističkih snaga, a mnogi_e među njima pridružili_e su se sad već legendarnim Interbrigadama. Ova publikacija daje pregled učešća gotovo 2.000 Jugoslavena i Jugoslavenki, koji_e su se priključili_e herojskoj borbi naroda Španije protiv fašizma u trenutku dok je Evropa klizila prema još jednom ratu. Obrađujući neobjavljene arhivske dokumente, intervjue, memoare i suvremenu štampu, ova publikacija pripovijeda o opasnom putovanju Jugoslavena_ki do frontova Španije, vojnim i političkim sukobima u koje su se uključivali_e, iskustvo logora u Francuskoj i, naposljetku, povratak u Jugoslaviju i učešće u Narodnooslobodilačkom ratu. Dodatno, publikacija donosi i uvide u kontroverze oko učešća Tita u organiziranju jugoslovenskih dobrovoljaca_ki, pruža pregled posljednjih istraživanja na temu Španjolskog građanskog rata te razmatra pitanje zašto je ovaj rat važan i u današnjim diskusijama.
LINK NA PDF PUBLIKACIJE
Izdvajamo priču španskom brocu Matiji Šipraku
Matija Šiprak, jedan od studenata iz Praga, zanimljiv je primjer španjolskog dobrovoljca jer nije bio tipični komunist kojeg je mobilizirala Partija. Pripadao je relativno bogatoj i predanoj katoličkoj obitelji iz predgrađa Siska, a kao student pokojnog Stjepana Radića “on je bio nepokolebljiv pristaša Hrvatske seljačke stranke.” Također je bio i predani antifašist koji se pridružio kolegama komunistima na putu za Španjolsku, gdje je poginuo u borbi kod rijeke Jarama 14. februara 1937. kao član novoformiranog bataljuna Dimitrov u sklopu XV Internacionalne brigade. U eulogiji koju je održao za njega, vođa praških studenata Veljko Vlahović (koji je izgubio nogu u bitci u kojoj je Šiprak poginuo), napisao je:
«Uvjereni smo da će i sav hrvatski narod zajdno s nama svetiti i osvetiti tvoju junačku smrt, pomogavši nas u borbi protiv fašizma i osudivši onu grupu svoje zavedene djece na zagrebačkom univerzitetu, koja smatra da i politički i nacinalno stoje bliže drugu Šipraku nego mi - pristaše drugih stranaka i sinovi drugih naroda, koja je ipak preko njegovog groba pužila ruku ubojici španjolskog naroda, neprijatelju hrvatskog naroda, generalu Franku. Uvjereni smo da će sav mladi naraštaj hrvatskog naroda slijediti ne njihov, nego tvoj primjer, druže Matija. Vječna ti slava, dostojni sine hrvatskoga naroda!»
Ova eulogija smišljena je kako bi uzburkala antifašističke sentimente u Hrvatskoj, s posebnim osvrtom na situaciju na Sveučilištu u Zagrebu. S jedne strane izravno adresira hrvatski nacionalizam, dok je s druge bila odraz nastojanja KPJ da dopre do svih jugoslavenskih etničkih skupina neovisno o političkim uvjerenjima ljudi, uz iznimku, dakako, ekstremne desnice.
Jugoslaveni u Španjolskom građanskom ratu, Vjeran Pavlaković, str. 44-45
