Tokom nekoliko proteklih decenija, agresivno nastojanje delegitimiranja socijalizma i političkog, revolucionarnog antifašizma otvorilo je vrata neo-konzervativnim i krajnje desničarskim akterima. Oni, uz sve veću prisutnost u javnom prostoru zauzimaju visoke funkcije u državnim tijelima, ili su već sastavni dio izvršne vlasti, kao na primjer u Mađarskoj ili Austriji. Odgovor ljevice i antifašizma na takve i slične izazove ne može biti samo odbrana historijskog naslijeđa i tradicije. Odgovor treba biti usmjeren prema aktiviranju i obrazovanju što većeg broja ljudi u borbi protiv sve agresivnijeg nastupanja desnice. Politički program na taj način definisanog antifašizma je, dakle, nužno višeslojan i podrazumijeva otpor svim pojavama i ideologijama koje ljude i ljudske potrebe stavljaju u drugi plan, koje ponižavaju određene grupe ljudi po bilo kojoj osnovi (rasnoj, rodnoj, seksualnoj, religijskoj itd.), koje zagovaraju superiornost jednog naroda ili jedne rase nad drugim. 

Jedan od najzanimljivijih gostiju 6. Festivala alternative i ljevice u Šibeniku (FALiŠ) došao je iz Trsta: 78-godišnji slovensko-talijanski povjesničar i akademik dr. Jože Pirjevec, autor desetak monografija o povijesti Slovenije i Jugoslavije, u Šibeniku je govorio o sukobu Tita i Staljina te sudjelovao na okruglom stolu na temu „1948. – godina o kojoj se šuti“.

S uglednim znanstvenikom razgovorali smo o njegovoj zadnjoj knjizi „Tito i drugovi“, gdje iznimnom studioznošću (hrvatsko izdanje na 700 stranica ima preko 3000 fusnota) daje grupni portret komunističkog vrha Jugoslavije, s težištem na Josipu Brozu.