Četiri godine otkako je iz vlade premijera Zorana Milanovića stigao zahtjev za ocjenu ustavnosti odluke Općinskog vijeća u Čačincima da se jedna ulica u selu Slatinskom Drenovcu preimenuje u Ulicu 10. travnja, Ustavni sud je napokon odlučio objaviti odluku da se radi o neustavnoj odluci.
Još 1997. godine odlukom općinskih vlasti, a navodno na zahtjev stanovnika tog sela i te ulice, dotadašnji naziv, Ulica 21. novembra, po danu kada su partizani 1941. godine selo oslobodili od ustaša, zamijenjen je datumom uspostave tzv. Nezavisne Države Hrvatske. Ipak, kako taj datum podsjeća na ustaške zločine i izdaju, ministar uprave Arsen Bauk i njegovo ministarstvo ukinuli su naziv te ulice u prosincu 2013. i zatražili da se on ustavno preispita. Kako su naveli:
"10. travnja 1941. godine osnovana tzv. Nezavisna Država Hrvatska na inicijativu nacionalsocijalističke Njemačke i fašističke Italije. Država, utemeljena na postavkama fašizma, nije bila međunarodno priznata izvan okvira ratom uvjetovane njemačke i talijanske utjecajne sfere, a njena uspostava značila je vezivanje Hrvatske uz fašističke sile i prenošenje fašističkog modela organizacije vlasti i političke prakse Njemačke i Italije u Hrvatsku, uz nazočnost njemačkih i talijanskih vojnih snaga. Stoga naziv ulice asocira na datum osnivanja NDH čije je veličanje u suprotnosti s vrijednostima navedenim u izvorišnim osnovama Ustava RH’."
Načelnika Čačinaca Mirka Mališa iz HDZ-a ime te ulice nije osobito smetalo. Rijetki preostali stanovnici ovog sela s većinskim srpskim stanovništvom još su 2007. potpisali peticiju sa zahtjevom da se sramotni proustaški naziv ulice makne. Najveća tragedija je u tome što se ta ulica prije Drugog svjetskog rata zvala Industrijska, a Slatinski Drenovac bio je općinsko mjesto s više stotina zaposlenih. Razvoj je nastavljen i u poslijeratnom periodu, sve do 1991. Danas Slatinski Drenovac broji manje od 30 stanovnika i nijedan nije zaposlen, al zato je postao poznat po ulici s ustašofilskim imenom.
Prije svoje odluke ustavni suci su zatražili očitovanje Općine Čačinci iz koje su odgovorili da je odluka o preimenovanju donesena jednoglasno "na inicijativu grupe građana, žitelja mjesta Slatinski Drenovac", ali da u njihovoj arhivi ne postoji pisana inicijativa i obrazloženje prijedloga odluke te je nemoguće utvrditi uz što se predloženi i usvojeni naziv ulice povezuje.
Suci su zaključili da bi se sporni naziv jedino mogao povezati s datumom 10. travnja 1941., kao danom osnivanja tzv. NDH.
U obrazloženju odluke suci su se pozvali na stajalište Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu koji je u predmetu iz 2006. (Ždanoka protiv Latvije) istaknuo da "će se suzdržati, koliko god je to moguće od izražavanja mišljenja o stvarima čisto povijesnog činjeničnog stanja, koje ne ulaze u njegovu jurisdikciju; ipak, može prihvatiti određene dobro poznate povijesne istine i temeljiti svoja obrazloženja na njima". Kao primjer "dobro poznate povijesne istine" Ustavni sud je naveo odluku suda u Strasbourgu iz 2003. (Garaudy protiv Francuske) da "negiranje realiteta jasno ustanovljenih povijesnih činjenica, kao što je holokaust... ne konstituira povijesnu bliskost s istinom". S obzirom na to da holokaust pripada kategoriji jasno ustanovljenih povijesnih činjenica, svaka njegova negacija ili revizija znači zlouporabu prava iz Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Drugim riječima, svaka negacija ili revizija holokausta protivna je fundamentalnim vrijednostima Konvencije i stoga ne može biti pod njezinom zaštitom.
"Polazeći od navedenog, pod zaštitom Ustava i Konvencije ne može biti ni obilježavanje datuma 10. travnja 1941. kao dana osnivanja NDH, na bilo koji način, uključujući davanje imena ulicama ili trgovima po tom datumu. Naime, 'dobro poznata povijesna istina' je da je NDH bila nacistička i fašistička tvorevina i kao takva predstavljala je apsolutnu negaciju legitimnih težnji hrvatskog naroda za vlastitom državom i tešku povijesnu zlouporabu tih težnji. Stoga, sukladno Izvorišnim osnovama Ustava, Republika Hrvatska nije sljednica NDH ni po kojoj osnovi", stoji u obrazloženju ustavnosudske odluke.
Ustavni sud naglašava i da navedena ustavnopravna stajališta nisu vezana samo uz imena ulica, naselja, simbola i sl., već predstavljaju i načelna stajališta Ustavnog suda o karakteru NDH kao negaciji temeljnih vrednota ustavnog poretka Hrvatske.
Suci su zaključili i da se ništa u ustavnom poretku ne može tumačiti tako da podrazumijeva pravo bilo koga da se upusti u neku aktivnost ili izvrši neki čin koji bi bio usmjeren na poništavanje bilo kojeg prava ili slobode koje jamči Ustav, a sporno imenovanje "Ulice 10. travnja" znači upravo to: poništavanje prava i sloboda koje jamči Ustav u okviru demokratske države utemeljene na vladavini prava.
"Tijela javne vlasti, kako na državnoj razini, tako i na razini lokalne i područne (regionalne) samouprave, dužna su u obnašanju vlasti voditi računa i o vrijednosnim sadržajima ustavnih načela koja grade identitet hrvatske ustavne države. Stoga ona nemaju mogućnost izbora hoće li biti lojalna Ustavu i njegovim temeljnim vrijednostima. Upravo suprotno, njihovo je djelovanje ograničeno Ustavom, kaže se u odluci te se zaključuje da je sporno imenovanje ulice u izravnom sukobu s vladavinom prava, odnosno da ugrožava identitet hrvatske ustavne države do stupnja koji se ne može tolerirati.
Protiv ove odluke je bio sudac Miroslav Šumanović koji je bio i protiv zakona o abortusu i dao izdvojeno mišljenje da ga treba ukinuti. On se ne slaže s ocjenama o karakteru NDH s obzirom na suprotstavljena stajališta. Pa nabraja kao apologete NDH-a: Tuđmana, Stepinca i "desnu" historiografiju, tj. proustaške revizioniste.
Po pisanju medija, nakon odluke Ministarstva uprave 2013. table sa spornim nazivom ulice u Slatinskom Drenovcu su skinute, a Općinsko vijeće Čačinaca do danas nije donijelo odluku o novom nazivu ulice, no stanovnici i dalje u osobnim dokumentima kao ulicu stanovanja imaju naziv "Ulica 10. travnja". Postavlja se pitanje koliko brzo će sad reagirati i koliko još dugo ćemo gledati ulice i mula doglavnika Mile Budaka?
